Predsjednik Republike Hrvatske ovih dana nije uspio pregristi jezik nakon kraja glavne rasprave u slučaju Gotovina, Markač, Čermak. Čak dva puta. O prvoj izjavi već smo pisali, kada je hrvatskoj javnosti poručio da se u Oluji dogodilo zlo za kojeg će netko sigurno odgovarati. U njoj razlike između haaškog Tužiteljstva i hrvatskoga predsjednika nema. Obje instance potpuno s istim tezama pušu u rog perverzne britanske politike koja svoju dominaciju na prostoru bivše Jugoslavije održava tako da pri svakom svjetskom potresu izginu stotine tisuća ljudi. Hrvata, Srba, svejedno, što se to njih zapravo tiče, oni misle samo na sebe.(mm)

Za bolju Hrvatsku! - to mora biti temeljni politički slogan, borbeni poklič ili ratnički uzvik koji će povezivati hrvatski blok u nastupu na sljedećim izborima. To je poruka koja će motivirati biračko tijelo, jer govori o onome što svi priželjkuju. Ali da bismo ostvarili Bolju Hrvatsku, jer ova nije dobra, trebamo se dobro pripremiti. Vlast se ne dobiva dobrim programima, nekakvim projektima, intelektualnim debata, „čistim rukama" i tvrdnjom kako smo „mi dobri, a oni lopovi". Treba se znati boriti za svakog birača i jednostavno, pametno i uvjerljivo prenijeti mu osnovne poruke – što želimo učiniti i kako ćemo njegov život i život njegove djece učiniti boljim. Bez obzira što je hrvatski blok razjedinjen, naivan, često nesposoban, nezreo, pun raznih čudnih likova i veličina, treba naći zajednički nazivnik i predstavljati onaj drugi i drugačiji put koji Hrvatskoj treba, da bi bili bolja Hrvatska. Ne treba razmišljati o trećem putu, jer SDP i ovaj HDZ predstavljaju isti put, isti svjetonazor, način razmišljanja i djelovanja. Razlikuju se samo u sastavima momčadi.(P.Grkčević)

Zrinj 5. rujna – U nedjelju je u Zrinu slavljena sveta misa na temeljima spaljene i porušene crkve Uzvišenja sv. Križa pred raseljenim Zrinjanima i hodočasnicima iz svih krajeva Hrvatske. Misu je predslavio prebendar zagrebačke prvostolnice dr. Zvonimir Kurečić u koncelebraciji sa vlč. Stjepanom Filipecom, župnikom Divuše i Zrina te dr. fra Ivicom Petanjakom, kapucinskim provincijalom iz Zagreba. Misa se tradicionalno svake godine slavi u nedjelju najbližu blagdanu Male Gospe. Ove su se godine okupljeni prisjetili 67. obljetnice četničkog pokolja s paležom Zrina, počinjenoga u zoru pred Malu Gospu 1943.(Tekst i fotografije: D.Borovčak)

Više... Dodaj novi komentar

Nacionalizam ima svoju pozitivnu i negativnu stranu. Ona pozitivna ima odrednicu u domoljublju, ona negativna u šovinizmu. Po toj prosudbi pojam je vrlo opasan, ako se koristi u svrhu mržnje i protežiranje većine, ali mnogo puta i manjina pokušava šovinizmom spojiti svoje ideje. Uglavnom pojam su ljudi kroz povijest češće koristili u negativnim konotacijama, kao što; su imperijalizam, rasizam, fašizam, komunizam, pa do današnjeg stanja, vjerskog fundamentalizma. I naš narod je sudjelovao u tim metamorfozama društva, ali u zadnje vrijeme politička praksa EU baš nas sve više stigmatizira, kao primjer negativnog nacionalizma, iako nismo ništa više ili manje imuni na sve loše i dobre konotacije imena nacionalizam, makar smo puno mlađa država od naših susjeda.(I.Drenjančević)

Ako želite teško povrijediti bilo koju naciju, izrugati se s njenim državnim simbolima tada izviždajte njenu himnu, popljujte joj državni grb ili pogazite njenu državnu zastavu. Prisjetimo se samo kako je Vlado Divac 1990. gazio hrvatsku zastavu na košarkaškom prvenstvu u Argentini ili kako su Zvezdine 'Delije' zapalile hrvatsku zastavu na 'Marakani', 26. kolovoza 2006. prigodom utakmice Inter-Zvezda. A nije na odmet spomenuti i fizički napad na naše Veleposlanstvo u Beogradu nakon priznanja Kosova uz obvezno, ritualno paljenje hrvatske državne zastave u veljači 2008. Ovih dana neki od nas - ognjištara - sa zebnjom pratimo iskaze tužiteljstva na političkom suđenju našim generalima - herojima u Haagu. Među ostalim u optužnici za zločinački pothvat stoji i slijedeće: Odgovorni su i zato jer (su mogli a) nisu spriječili kaznena djela.(D.Kalafatić)

Poštovani, premda već godinama nisam član Hrvatske demokratske zajednice, sudbina jedine stranke kojoj sam pripadao i dalje mi je na srcu. Podsjećam zaboravne i one mlađe koji ne znaju, da sam bio jedan od utemeljitelja HDZ-a, da sam u dva navrata bio član predsjedništva stranke, štoviše u jednom mandatu i dopredsjednik – oba puta u vremenima izrazito teškim, u vrijeme rata i zatim početkom stoljeća u razdoblju kada je nakon izbornoga poraza trebalo podići stranku i osposobiti ju da pobijedi na idućim parlamentarnim izborima.(H.Hitrec)

U novome broju zadarskoga tjednika Hrvatski list (br. 310 od 2. rujna 2010.) objavljen je zanimljiv članak dr. Tomislava Sunića pod naslovom «Hrvatska ljevica i desnica». Članak se pojavio i na internetskim portalima i forumima, te je izazvao pozornost solidnoga broja komentatora. Kako i sam osjećam potrebu reći pokoju riječ o idejama iznesenima u tome članku, učinit ću to u obliku ovoga osvrta. Dr. T. Sunić predstavnik je tzv. Europske nove desnice, što nije naziv za kakvu političku stranku ili pokret, već se pod tim pojmom podrazumijeva jedna filozofska škola koja okuplja velik broj uglednih profesora politologije, filozofije, lingvistike i antropologije. Ta filozofska škola posebno ističe potrebu kulturne borbe, tj. ona naučava da svaka politička stranka ili pokret prije zauzimanja političke vlasti treba ovladati kulturnim i medijskim institucijama. Kada se zadobije kulturna hegemonija i mogućnost utjecaja na javno mnijenje, politička vlast pojavit će kao nužna konzekvenca.(D.Dijanović)

Dužnost nam je obilježiti 7. rujna, što je 19. obljetnica značajnog datuma, 7. rujna 1991., poslije kojega se svi sukobi, nasilja, osobito oružana i ljudske žrtve, te rušenja imovine na teritoriju Hrvatske tijekom Domovinskog rata, uvrštavaju u režim međunarodnog sukoba. Taj datum nije označen u našem kalendaru kao što je označen Dan državnosti 25. lipnja, Dan Domovinske zahvalnosti 5. kolovoza i Dan neovisnosti 8. listopada. Međutim, 7. rujna je dan ugrađen u našu opstojnost, a razlog leži u tom što sadržaj događaja vezan uz taj datum, utječe na postupke u vođenju hrvatske politike danas i sada. Potvrdu toga nalazimo u činjenici da je međunarodno priznanje Hrvatske bio složen proces, rasčlanjen u tri faze.(I.Lisac)

Raisa Talalaj odrasla je u pokrajini Donbas u ruskojezičnoj sredini. Pohađala je rusku školu, a zatim Ekonomski fakultet u Moskvi. Raisa Talalaj pripada srednjem pokoljenju ukrajinskih književnica. U teškim naporima ukrajinskih državotvornih intelektualaca da ukrajinski kao materinski jezik, nasuprot ruskom kao jeziku bivše gospodstvujuće susjedne sile, nakon proglašenja državne neovisnosti učine državnim jezikom, vrlo je znakovit primjer bračnog i književničkog para Raise i Leonida Talalaja. Oboje su ponikli i odrasli u Donbasu, u ruskojezičnoj sredini, vrlo neraspoloženoj prema ukrajinskom jeziku, da bi još u sovjetsko vrijeme prihvatili jezik svojih roditelja kao svoj književni i svakodnevni i priključili se krugu nacionalno i državotvorno djelatnih pisaca. (Đ. Vidmarović)

Na obradi Ante Kovačevića radilo je stotinjak ljudi, od mnogih anonimnih doušnika koji su s njim sjedili za stolom, a među kojima je bilo i njegovih rođaka i prijatelja zaduženih za to da ga "drukaju" operativcima Udbe, pa sve do operativaca koji su se bavili tajnom kontrolom njegove pošte, prisluškivanjem telefonskih poziva i mojeg odjela koji se bavio tajnim praćenjem", gotovo u jednom dahu prepričao nam je špijunsku metodologiju praćenja bivšeg saborskog zastupnika i političara Ante Kovačevića 80-ih godina prošlog stoljeća, bivši agent Udbe Željko Kekić.Ovaj Dugorešanin, vlasnik Radio Mrežnice, prošlost je ostavio iza sebe, ali je prije dvije godine Kovačeviću odlučio priznati na koji ga je način pratio kao agent Udbe, da bi danas s nekada eksponiranim političarom Kovačevićem radio na pripremi knjige "Čovjek i njegova sjena". (S.Dukić,SD)

I ove se godine uz ostatke župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije održala sveta misa u prigodi blagdana zaštitnice župe Male Gospe. Uz domaćine iz Like okupili su se potomci Boričevljana iz okolice Županje, Bjelovara, Zagreba i Rijeke. Misu je predvodio župnik fra Robert Jozipović, uz svećenike fra Vladu Tadića i bivšeg župnika fra Jakova Prcelu. Do stradanja Boričevca došlo je kao izravna posljedica četničkog ustanka u Srbu 27. srpnja 1941. koji je kasnije proglašen, slavljen i obilježavan kao antifašistički. Proslava lažnog antifašističkog ustanka i obnova spomenika u Srbu izazvala je mnoge prosvjede i polemike, no prijeporno pitanje su tragične posljedice u Boričevcu. Povijesne činjenice govore o srpskoj pobuni 27. srpnja 1941. po kojoj je za izravnu posljedicu uslijedio zločin u obližnjem mjestu Brotinja, gdje su u jamu bačena 38 Hrvata, svi s prezimenom Ivezić. Najmlađi Jakov imao je 2, a najstariji Luka 82 godine.(Tekst i fotografije: D.Borovčak)

Nije prvi put da osjećam neku vrst zavisti prema odlučnosti s kojom naši susjedi u Bosni i Hercegovini traže - od institucija međunarodne zajednice i njihovih često višestruko problematičnih službenika - poštovanje činjenica i istine o agresiji i strašnim zločinima, uključujući i nesporni genocid, počinjen nad tamošnjim stanovništvom. Ljudi se junački bore za dostojanstvo svoje žrtve, za istinu o Srebrenici, a time i za svoju djecu i za njihovu budućnost. Oni žele da njihova stranica povijesti sja poštovanjem svijeta prema njihovim žrtvama. U Hrvatskoj je, čini se, situacija upravo obrnuta. Ovdje se upravo natječu nabacivanjem blata na heroje koji su izborili slobodu i samostalnost Hrvatske.(M.Mikuljan)

Zadnja je runda obračuna sindikata i hrvatske Vlade pokazala svu nemoć i političku slijepost HDZ-ove vladajuće strukture. Radi se naravno o pitanju referenduma, odnosno o više od 800.000 potpisa što su sindikati prikupili za referendumsko izjašnjavanje u svezi Zakona o radu. Osporiti raspisivanje referenduma značilo je osporiti više od polovice potpisa u gotovo milijunskoj hrpi. Osim što je zadatak skupljanja argumenata protiv valjanosti tako velikoga skupa potpisa tehnički morao biti izuzetno zahtjevan i skup, nije trebalo biti posebno politički nadaren da bi se predvidjela potpuna politička promašenost jednoga takvog poduhvata. A to što se u njega ipak krenulo pokazuje potpuni očaj koji je zahvatio HDZ-ovu vrhušku, koja sudeći i po ovoj zadnjoj epizodi na sljedećim izborima ide ravno u katastrofu.(mm)

Započevši sa ovom školskom godinom u općini Tar-Vabriga talijanski će jezik biti obvezan školski predmet. Ova se odluka općinskih vlasti opravdava tobožnjom «primjenom ravnopravnosti hrvatskog i talijanskog jezika» i ne smije se promatrati samostalno i izdvojeno iz cjelokupne političke i društvene stvarnosti koja nam se u Istri događa od osamostaljenja Hrvatske države, jer ako bi se gledalo na taj način onda bi se moglo upasti u zamku koje nam podvaljuje IDSova protuhrvatska vlast.Istina je bitno drugačija: pod krinkom suživota, dobrosusjedskih odnosa, tolerantnosti, multikulture i ostalih ispraznih fraza provodi se sustavno i dobro organizirano potalijančivanje svega što talijansko nije. Ističe se kako je velik dio stanovništva te općine talijansko, a pogledamo li prezime osobe koja je navedenu odluku obrazložila (Radoicovich) vidjeti ćemo što nas ustvari čeka, potalijančivanje!!!(HČSP Pula)

Da naši novci nekamo drugdje tečeju, dragi moj porezni obvezniče, to ne može nitko pošten u Hrvatskoj poreći. Samo, zabavili su vas same sobom, pa o tome ni ne stignete razmišljati. Prisjetite se samo ratnih godina i broja prognanih Hrvata iz Herceg-Bosne. Također, i bosanskih i hercegovačkih muslimana, koje smo na isti način udomili. U Hrvatskoj tada boravi i do milijun prognanih osoba. I sve ih hrani domovinska i iseljena Hrvatska. Međunarodna zajednica ima drugoga posla. I gotovo nemamo prihoda od turizma. Hrvatskoj su domaće izdajice i JNA oduzeli njezino oružje za općenarodnu obranu, mora ga ponovno nabavljati sama, a svijet, Ujedinjeni narodi, međunarodna zajednica – uvodi embargo na uvoz oružja u Hrvatsku. Rat svesrpski protuhrvatski traje, trećina Hrvatske je okupirana, ranjenika je sve više... Hrvatska živi bez točkica, bez redova za kavu, toaletni papir, nema vožnje par-nepar, benzina ima i kruha ima. Ima i novaca! Dug države je neznatan.(S.Šešelj,HS)

Ovogodišnji posljednji tjedan u kolovozu šokantno je još jednom razotkrio bijedu aktualne politike u Hrvatskoj koju zastupaju kako formalni nositelji državnih vlasti tako i formalni pripadnici opozicije. Takozvane političke elite suočile su se s dva izazova, od kojih niti jedan nije ni nov ni iznenađujući, a ipak su se pokazale u najmanju ruku nespremne pružiti primjereni odgovor na njih. Noviji od dvaju izazova je rebalans državnoga proračuna koji je predstavljen i raspravljen u Hrvatskom saboru u četvrtak 27. kolovoza, a pružio je priliku kako onima u vladajućoj koaliciji tako i onima u oporbi da ponude viziju makar kratkoročnoga razvitka Hrvatske. Velik manjak u državnom proračunu ne bi smio biti tek poticaj da se krene u rebalans, tj. u uspostavu ponovnoga balansa, ravnovjesja između prihoda i rashoda državnog proračuna, nego odlučujući poticaj - što je bitno važnije - za stvarno uklanjanje razloga i uzroka tako velikog manjka u proračunu.(I.Miklenić,GK)

Uistinu, svi koji danas žele raditi, stvarati, privređivati, poslovati, nalaze se na globalnom tržištu prvenstveno zbog medijsko-internetske tehnlogije, ali i potpuno novih marketinških parametara i načina poslovanja. Djelatnosti danas bezrezervno postaju globalnima. Nedosljednost u poštivanju globalno prihvaćenih etičkih normi poslovanja i ponašanja najbolnije se danas odražava u padu same proizvodnje, opadanju morala u procesu stvaranja, gubitku međusobne komunikacije i uvažavanja među subjektima te, u konačnici, dugoročnom i trajnom kažnjavanju u neprofitabilnosti poslovanja.(www.velecasnisudac.com)

Činjenice su poznate: Ministarstvo kulture svojim je sufinanciranjem knjige Snježane Kordić "Jezik i nacionalizam" pokazalo da se stavlja na stranu protivnika zasebnosti hrvatskoga jezika. Na taj je način Ministarstvo RH zaokružilo svoje ovoljetno protuhrvatsko i protuustavno djelovanje, koje je bilo započelo financiranjem spomenika četničkom pokolju hrvatskoga pučanstva. Hrvatsko kulturno vijeće će podići sudsku tužbu protiv Ministarstva kulture Republike Hrvatske i odgovornih osoba. Vrlo je indikativno da Ministarstvo kulture RH u svim ovim godinama nije poklanjalo pozornost jeziku i jezikoslovlju, prebacujući užarenu loptu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, kao da hrvatski jezik nije bitna sastavnica hrvatske kulture. No za knjigu primitivne krivotvoriteljice povijesti hrvatskoga jezika, Ministarstvo kulture je odjednom pokazalo veliko zanimanje i potpomoglo njezino objavljivanje.(H.Hitrec)

Poštovana gospođo Kosor, iznad svega, zabrinut zbog najave donošenja Zakona o osnivanju Zajednice vijeća općina sa srpskom većinom na području istočne Slavonije, obraćam Vam se ovim otvorenim pismom, nadajući se da možete prepoznati odgovornost koju nosite kao predsjednica Vlade Republike Hrvatske za budućnost Domovine. Podsjećam da je prijedlog takvog sadržaja bio i sastavni dio Prijedloga Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a koji na intervenciju zastupnika nije u tom obliku prihvaćen.Njegovo ponovno pojavljivanje u Saborskoj proceduri u obliku zakona, prije svega je sa stanovišta usklađenosti s Ustavom RH dvojbeno. Posebice je zabrinjavajuće donošenje zakona koji ispunjava stare zahtjeve srpskih političara u Hrvatskoj, isticane ne samo 1990., kada je na tome inzistirao Jovan Rašković, nego i ranije postavljene zahtjeve i političke ciljeve.(HSP)

Dan D se približava. Dan kada će Hrvatska saznati, po mjerilima svjestkih bitangi, da li je nastala na zločinačkom pothvatu ili je svoju slobodu i neovisnost izborila u krvi svojih domoljuba.... Dolazi dan nakon kojeg više ništa neće biti isto... ili ipak hoće? Najviše mrzim ovu nemoć da napravim nešto konkretno za naše generale. Sjedim i gledam prijenos iz Haaga i opet mi se želudac zgrčio. Slušam tužiteljstvo kako priča o neselektivnom granitranju Knina... A kakvo je bilo sedmomjesečno granatiranje Slavonskog Broda!? Da li je taj grad trpio 7 mjeseci selektivno granatiranje? Da li je Luna ispaljena s bosanske planine Motajice na Sl. Brod selektivno granatiranje ako se zna da joj je mogućnost promašaja cilja oko 1 – 1,5 km? Da li se njome točno i precizno gađaju vojni ciljevi? Da li je Luna koja je pala na Podvinje ili Jelas bila namjenjena vojnim ciljevima? Je samo ako su vojni ciljevi bili puni podrumi civila....(Tyson,uhd91.com)

Dana 9. listopada 2010. godine u Zagrebu, na Kaptolu ispred Katedrale (15 sati) i na Trgu bana Jelačića (16 sati), održat će se veliki političko-glazbeno-molitveni skup zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske te veliko javno predstavljanje Stranke hrvatskog zajedništva. Duhovno-molitveni dio odvijat će se ispred Katedrale, uz izvođenje hrvatskih narodnih i duhovnih pjesama te zajedničku molitvu za hrvatski narod, dok će se politički i glazbeni dio odvijati na velikoj ozvučenoj pozornici na zapadnoj strani Trga bana Jelačića, a u njemu će nastupiti brojni glazbenici i glazbeni sastavi te gosti iznenađenja.

Poštovani, u zadnje se vrijeme učlanilo u Hrvatsko kulturno vijeće podosta ljudi koji su u našem programu i djelovanju prepoznali i svoje težnje, te pristupili krugu kulturnih i inih djelatnika koji osjećaju osobnu odgovornost za nacionalnu sudbinu, očuvanje i razvitak kulturnog i nacionalnog identiteta. Svim novim članovima želim dobrodošlicu u HKV, te sve dobro u profesionalnom i privatnom životu. Posebno me raduje da se učlanilo i mnogo mladih osoba, koje mogu predstavljati zalog za budućnost naše udruge. No, prirodom stvari, mi ne dijelimo članstvo na mlade i starije, nego nam je više od godina, iskustva ili neiskustva važniji angažman svakoga pojedinca, znanje, kreativnost i spremnost na žrtvovanje slobodnoga vremena u radu za dobro hrvatske kulture i hrvatskoga naroda. U Hrvatskom kulturnom vijeću nema novaca, državna vlast i mediji bojkotiraju nas svjesno i stalno, premda im je (odnosno zato to i čine) razvidno da HKV nije obična udruga, nego se u postojanju dugom više od pet godina razvio u istinski i jedini pouzdani stožer hrvatskih intelektualaca, te se bez oklijevanja može reći da je Hrvatsko kulturno vijeće u ovom trenutku nositelj hrvatske državne i kulturne svijesti.(H.Hitrec)

Predsjednik RH Ivo Josipović na upit novinara za komentar o završenom suđenju hrvatskim generalima Gotovini, Čermaku i Markaču u Den Haagu danas je odgovorio da treba pričekati da sud donese odluku, koju Hrvatska mora poštivati.(SEEbiz)

Nakon uspinjanja na najviši vrh u ramskoj općini, Veliki Vran (2074 m), prema ranijem dogovoru, ekipa se ponovno okupila, ovaj put u nešto „jačem" sastavu. Uz ekipu koja se uspela na Veliki Vran (Ivan, Marko i Jerko Pavličević, Mato Filipović, Ante Šimunović i članovi uredništva www.rama-prozor.info), ovaj put nam se pridružila ekipa iz susjednog Tomislavgrada (Antonija, Petar i Zdenko Baković) te naši: Šimo Beljo i Miro Pavličević, profesor zemljopisa u Srednjoj školi u Prozoru. Ovaj put cilj je bio Crnovrh (1797 m) najviši vrh planine Ljubuše, planine koja spaja tri općine, Tomislavgrad, Ramu i Kupres.(A.Beljo)

Više... Komentari (2)

Dok su domaći Srbi na području takozvane Krajine ne samo protjerali 'komšije' Hrvate - 'Krajinu' (č)etnički temeljito očistili - oni su i hrvatske bogomolje sravnili sa zemljom smatrajući da se Hrvati nikad više neće vratiti. Simbol toga zločinačkog pothvata bilo je do temelja spaljeno selo Kijevo i crkva svetog Mihovila, najprije raketirana iz zrakoplova a nakon toga još i minirana do temelja. Od prelijepe crkve ostao je tek kamen na kamenu. Za razliku od domaćih Srba, nakon 'Oluje' hrvatski je vojnik s puškom u ruci čuvao pravoslavnu crkvu u Kninu u blizini koje je stajala spaljena katolička crkva svetog Ante; razorena u vrijeme kad u Kninu nije bilo nikakvih ratnih djelovanja. Slušajući jučer notorne besmislice izrečene od haaških tužitelja čovjek bi mogao zaključiti kako u takozvanom Južnom sektoru uopće nije ni bilo Srpske vojske Krajine (SVK); kao da su u Kninu, Obrovcu, Benkovcu, Gračacu itd. boravili tek nedužni srpski civili, žene, 'starčad i nejač. Stvar je ipak nešto drugačija.(D.Kalafatić)

Već sada smo propustili nekoliko šansi da su se prije lokalnih izbora na glasačkom listiću mogla naći dopisana dva pitanja: jeste li za golf-terene, te jeste li za ulazak u EU. Šanse su nepovratno izgubljene, kao što su i sredstva za bilo koji referendum čije nepostojanje može biti kobno po ekološki i uopće ekonomski trenutak nekog područja. Sam naziv Zakona o golfu otkriva nam zapravo neekološki karakter neke države, te bi takav izričito trebao nositi naziv Zakon o gospodarenju krajobrazem. Ako imamo u vidu važnost sporta za civilizaciju, pošteno i razumno bi bilo da onda postoje i drugi zakoni koji se tiču ostalih sportova koji bi bili pojedinačno (ili skupno) detaljno obrađeni (u jednom povećem zakonu). Nevjerojatna je činjenica da se Zakon o golfu kvalificira kao "nacionalni interes" jer nacije u većoj mjeri ne čine bogati pojedinci stranih nacija, već se onda radi od interesima multinacionalnih kompanija, a to je nešto drugo i nimalo ne obvezuje RH za razliku od nužnog očuvanja krajobraza koje je obveza po Ustavu RH i ostalim zakonima. To znači da je Zakon o golfu svojim postojanjem kontradikto ran u samom naslovu jer ne zaštićuje golf kao sport, već dugoročno ruinira krajobraz.(Đ.Bašić)

Netočno je optuživati hrvatsku lijevo-liberalnu klasu da želi vratiti Hrvatsku u stare okvire nove balkanske unije. Ona itekako voli Hrvatsku. Njezin razlog za fingiranu ljubav prema Hrvatskoj psihološke je, a ne političke naravi. Ionako je ljevici i liberalima riječ "Hrvatska", i sve njene gramatičke izvedenice, samo jedna stilska figura, premda im ta figura omogućuje da oni budu danas stvarne političke figure. (T.Sunić,HL)