| Hrvatski troplet u Loboru |
 |
 |
 |
| Petak, 18. svibnja 2007. |
 Mjesto se zove Lobor, kod Zlatara, oko 60 km sjeverno od Zagreba, ili 16 kilometara od Beleca. Široj hrvatskoj javnosti je nepoznato da se arheološki lokalitet Lobor - Majka Božja Gorska odnedavno svrstava među najvažnije starohrvatske lokalitete, jednak onima u Ninu, Kninu ili Solinu. Uz starohrvatski pleter, inače vrlo česta pleterna ornamentika u Dalmaciji, nedavno je otkriven i kontinuitet gradnje šest crkava, od antičkog poganskog hrama (III. st.), starokršćanske bazilike s krstionicom (V. st.), starohrvatske drvene crkve (VIII.- IX. st.), predromaničke (s kraja IX. st.), kasnoromaničke (XIII. st.), na čijim je temeljima sagrađena i današnja gotička crkva (XIV. st.), barokizirana u XVII. stoljeću. Svetište Majke Božje Gorske u Loboru ujedno je i najstarije marijansko svetište u sjevernoj Hrvatskoj. I sve to na jednome mjestu, na omanjoj zaravni na vrhu brijega/gradini nazvanom Gora. Jedino hrvatskom arheologu Krešimiru Filipecu, docentu na Odsjeku za arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i voditelju arheoloških istraživanja u Loboru, možemo zahvaliti na otkrićima koja su obogatila hrvatsku i svjetsku povijest. Također zahvaljujemo za četiri fotografije koje je na zamolbu ustupio portalu HKV-a.
HRVATSKI TROPLET U LOBORU Potaknut višestoljetnom hrvatskom tradicijom hodočašća u marijansko svetište Majke Božje Gorske, doc.dr. Filipec je 1998. godine započeo s arheološkim istraživanjima na Gori i u sklopu postojeće crkve. Vrijednosti otkrivenih nalaza su takve da se danas na prostoru kod svetišta Majke Božje Gorske gradi arheološki park i muzej kroz koji će hodočasnici i posjetitelji upoznati nalaze od prapovijesti, preko rimskog i starokršćanskog perioda, do romanike i gotike. Oko crkve, i uz Poučnu stazu koja vodi do Svetišta, već su postavljeni panoi koji govore o povijesnim, zemljopisnim, biljnim i životinjskim osobitostima ovog arheološkog lokaliteta i kraja.   Brončano i starije željezno doba
Najstariji nalazi potječu iz srednjeg brončanog doba 1700 -1400 pr. Kr. (ostaci keramike i grobnih žara - Litzenska kultura). U to doba Gora se već utvrđuje. Više otkrivenih stambenih građevina, keramike i nakita potječu iz razdoblja starijega željeznoga doba.
Mlađe željezno doba i rana antika
Drugo razdoblje, koje se ističe posebno velikom građevinskom aktivnošću, je mlađe željezno doba (II.-I. st. pr. Kr.). Cijeli plato se poravnava i na njemu se smješta naselje. Današnji je izgled Gora dobila u to doba. Nakon uspostave rimske vlasti život se spušta u ravnicu, otprilike tamo gdje je i danas središte mjesta Lobor.
Kasna antika
U vrijeme 3. i 4. stoljeća provinciju Panoniju Saviju potresaju upadi barbara. Gradi se kameni zid zidan kamenom lomljencem i cijela Gora se pretvara u dobro zaštićenu utvrdu.
U to doba se na mjestu, gdje će kasnije biti podignuta kršćanska crkva, gradi poganski hram. Glava i postolje kipa, pretpostavlja se da je riječ o kipu rimske boginje, pronađeni su ispred starokršćanske krstionice, a ostaci antičke građevine nađeni su ispod starokršćanske bazilike. Najvažnija građevina iz toga razdoblja je starokršćanska bazilika s odvojenom zgradom krstionice.
Starokršćanska bazilika s osmerokutnom zgradom krstionice – 5. stoljeće
  Ispred glavnog ulaza u današnju crkvu otkopani su ostaci zidova starokršćanske bazilike s osmerokutnom zgradom krstionice i šesterostraničnim krsnim zdencem u sredini (foto K. Filipec). Bazilika nije u cijelosti istražena, jer se većim dijelom nalazi ispod postojeće crkve.
 Iznad krstionice podignuta je betonska konstrukcija (doista je šteta, kako reče i loborski župnik, da namjesto betona nije postavljeno armirano staklo), jer Arheološki muzej je idejnim projektom zamišljen tako da posjetitelj nakon što obiđe cijeli kompleks Gore uđe nesmetano u podzemlje, u pronađenu kriptu ispod južne cinkture u kojoj će biti izloženi prapovijesni i antički nalazi s lokaliteta Lobor- Majka Božja Gorska. Potom bi se posjetitelja vodilo, i dalje ispod zemlje, do starokršćanske krstionice i predromaničke crkve, a zatim kroz sakristiju u postojeću crkvu koja je sama po sebi također muzej.
U velikoj selidbi naroda na početku VII. stoljeća, utvrda zajedno s bazilikom je zapaljena. Bazilika više nikada neće biti obnavljena. Starosjedilačko stanovništvo zamijenili su Hrvati i Slaveni.
Jedina starohrvatska drvena crkva u Hrvatskoj – početak 9. stoljeća
 Prva hrvatska kršćanska crkva sagrađena je oko 800. godine. Bila je jednobrodna, duga oko 12, a široka oko 6 metara i građena je od drveta. U njoj je otkriven grob mlade žene koja je pripadala višem društvenom sloju (nađeno je i više grozdolikih naušnica). Ostaci ove drvene crkve pronađeni su južno od zvonika današnje crkve ali i pored ruševina starokršćanske bazilike. Od drvene crkve, kao takva je jedina u Hrvatskoj i na širem prostoru, ostali su samo rovovi u koje su bili okomito usađeni drveni stupovi od kojih su ostali tek mali komadići pougljenjenog drveta (foto K. Filipec).
Istraživanja u Loboru već su sada jasno pokazala da pokrštavanje sjeverne Hrvatske, odnosno južne Panonije, kreće u isto vrijeme (rani srednji vijek) kad i u Dalmaciji, odnosno na središnjem područje hrvatske kneževine.
Predromanička starohrvatska crkva – 10. stoljeće
Potraj IX. st., a najkasnije do sredine X. st., benediktinci grade novu zidanu crkvu pokraj postojeće drvene crkve, iznad ruševina starokršćanske bazilike. Ubraja se među najveće onodobne crkve u Hrvatskoj (duga oko 24, a široka oko 12 metara). Imala je tri broda, predvorje i zvonik na pročelju, i bila je veća i od današnje crkve. To je ujedno i najbogatije opremljena predromanička crkva na području cijele Hrvatske i najstarije svetište Majke Božje u sjevernoj Hrvatskoj. Pronađeno je više kamenih ulomaka sa starohrvatskom pleternom ornamentikom.
 Tragovi temelja sjevernog bočnog zida ranokršćanske bazilike i predromaničke crkve (foto K. Filipec).
 Podignuti su zidovi, otprilike do hodne površine, kako bi bio vidljiv tlocrt temelja.
Kasnoromanička crkva - 12 stoljeće
Jeruzalemski (Templarski) križ
 Potkraj XII. stoljeća gradi se iznad izgorjele predromaničke crkve nova kasnoromanička - ranogotička crkva. U prilog pretpostavci da su na ovom prostoru obitavali križarski misionari, vitezi templari (ali ne templari Hrvati već francuski plemići, koji su Hrvatima stvarali dosta problema!), govori nalaz pilastra s jeruzalemskim križem, koji je 2005. godine izvađen iz temelja crkve (foto K. Filipec).
Kasnogotička crkva – 14. stoljeće
Iznad kasnoromaničke crkve se u XIV. stoljeću gradi današnja velika jednobrodna gotička crkva čija je unutrašnjost oslikana freskama koje su sačuvane do danas. Crkva je bila oslikana i izvana, ali sada je vidljiv samo jedan lik sv. Kristofora koji se sačuvao na južnoj strani crkve.
 Crkva je tijekom vremena mijenjana i dograđivana, a u zidovima je pronađen velik broj kamenih ulomaka koji su pripadali opremi predromaničke crkve. Dio starohrvatskog pletera iz 1076. godine, s natpisom +SVMME, je ugrađen ispod propovjedaonice, dok se drugi dio nalazi u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Osim svoje vjerske, arheološke i povijesne vrijednosti, crkva Majke Božje Gorske ima i neprocjenjivu umjetničku vrijednost. Naime, freske koje se dijelom još uvijek mogu vidjeti na zidovima svetišta u crkvi, jedan su od najstarijih primjeraka zidnoga slikarstva u Hrvatskoj. Na njima su prikazani prizori iz Marijina zemaljskoga i nebeskoga života uz niz apostola i svetaca.
Na stropu lađe i zidovima izbija na površinu plava boja, što upućuje na mogućnost postojanja freske i ispod današnjega sloja žbuke.
    Popločenje svetišta pripada nekoj antičkoj građevini ili možda starokršćanskoj bazilici, a još su vidljivi i ostaci predromaničke crkve. Svetište predromaničke, kasnoromaničke, a možda i starokršćanske crkve se poklapaju s postojećim svetištem.
 U drugoj polovici 17. stoljeća izrađen je bogati oltarni retabl u baroknom stilu s drvenim kipom Bogorodice u pozlaćenoj haljini (izrađen oko 1500. godine), koji je na glasu kao čudotvoran. Uz taj kip, između stupova, stoje kipovi Sv. Lovre i Sv. Jurja , a do njih izvan stupova kipovi Sv. Barbare i Sv. Katarine.
 Plohe zida oko oltara su podijeljena na polja u koja su smješteni likovi apostola, prikazani u gotovo prirodnoj veličini.
 Luk između svetišta i ostatka crkve ukrašen je prorocima i drvom dobra i zla.
   Kain i Abel prinose žrtvu.
 Prikaz Veronikina rupca koji pokazuju dva anđela.
 Brodovi bazilike bili su odvojeni s dva reda stupova koji su imali ukrašene kamene kapitele
Loborske freske iz XIV. stoljeća još uvijek nisu restaurirane, pa im, posebice zbog vlage, prijeti opasnost da budu u potpunosti uništene.
Možemo li zamisliti kako bi ovo kulturno blago hrvatskog naroda (i europske povijesti) danas izgledalo da se lokalitet Lobor-Majka Božja Gorska nalazi, recimo, u Engleskoj ili Francuskoj? Zasigurno ne u ovako sramotno jadnom stanju!
Kad znamo da se Soroševa humanistička inteligencija protivi istraživanju sakralne i hrvatske povijesti, onda nas ne iznenađuje da se za arheološka istraživanja i konzervatorske radove na Gori godišnje iz proračuna RH izdvaja velikih 60.000 kuna, dok istovremeno ta država godišnje izdvaja 28.500.000 kuna samo za Mamićev NK Dinamo iz Zagreba (koji je uz sve to još i oslobođen PDV-a, ali Caritas nije!).
Teško je povjerovati da će se uskoro promijeniti taj balkanski mentalitet u se, na se i poda se, ili da će Ministarstvo kulture i Uprava za zaštitu kulturne baštine - Konzervatorski odjel u Zagrebu izdvojiti više novaca za arheološka istraživanja i konzervatorske radove.
Upoznajmo zato naše prijatelje s ovom reportažom. Možda se među tisuću primatelja e-pošte pronađe neki poduzetnik ili netko tko može promijeniti postojeće stanje na Gori. Tako da sutra sa čistim obrazom možemo reći – mi nismo šutjeli!
 Svetište Majke Božje Gorske otvoreno je samo prigodom velikih katoličkih blagdana, ali se tijekom godine može posjetiti i razgledati uz prethodni dogovor s izuzetno ljubaznim loborskim župnikom vlč. Ivanom Mikecom.
 Pogled s Gore na nedaleku srednjovjekovnu tvrđavu Oštrc ispod Ivančice, do koje vodi dobro markirana planinarska staza (45 minuta hoda). Jedna predaja kaže da su Oštrcgrad izgradili templari, na brdu, bliže nebu, bliže Bogu, daleko od ljudske svakidašnjice koja ostaje u dolini.
Lj.Š.
|
Komentari
Neka mi auktor dozvoli malu nadopunu: vrlo zanimivu poučnu stazu s dvanaest postaja postavio je Dr.sc. Karlo Bezak, rodom iz Lobora.
Pokazuje se jos jednom da Božo Biškupić, komunistički aparatčik, nažalost vrlo loš kadrovski odabir pokojnog predsjednika Tuđmana, političko-komunističkom inercijom postao izvrstan poltron sadašnjeg premijera, sistematski djeluje antihrvatski i odobrava samo ono što je marginalno ili što mora odobriti po višem nalogu. Pri tom na čudan način stiče vlastitu zbirku umjetnina. Za čuvanje ili rekonstruiranje baštine u Hrvatskom zagorju (oko 60-tak dvoraca i kurija, i oko 300 sakralnih objekata) ne izdvaja se gotovo ništa iz proračuna Ministarstva kulture. Čak ni za kulturnu baštinu nulte-kategorije, a o onome što ukazuje na naše hrvatske korijene i tradiciju očuvanja hrvatske državotvornosti , to se namjerno zapostavlja.
Ovo na Loborskoj Gori očit je primjer, a slično je s Cesargradom i Novim Dvorima klanječkim (ban Toma Erdődy, Antun Mihanović, Oton Iveković).
Hvala autoru gosp. Škrinjaru na još jednoj izvrsnoj reportaži. Bravo Ljubomire!
Da postoji ZAVJERA protiv hrvatske vec je svima jasno, a najbolje je to jednom prilikom izrekao Ivo Banac:
"Nema zavjere protiv hrvatske!"
Nažalost, održivi razvoj Lobora je ugrožen izgradnjom magistralnih cjevodovoda Zagorskog vodovoda. Brojni izvori u slivnom području loborske Rieke bili su kaptirani tijekom 1986. godine. Danas se nastavlja s gradnjom novog magistrlnog cjevoda, kapaciteta 118/l/sec. Novo zahvaćanje vode ugrozit će održavanje biološke raznolikosti, potrajno gospodarenje šumskim ekosustavima loborskog kraja.
Šumski kaotičar
bio sam davno u Loboru i u crkvi, ovo mi se dopada što se zbiva ok crkve i istraživanja oko nje, a ujedno i prilika da napravim dobru i lijepu šetnju po planinarski putevima. Prvom prilikom evo mene u Loboru i kod Majke Božje Gorske.
Hvala, i divim se ovim opisima.
Autocestom Zagreb-Goričani (izlaz kod Komina pa cestom preko Konjščine do Zlatara) ili Zagreb-Krapina (izlaz Mokrice pa cestom preko Bedekovčine do Zlatara) ili Zagreb-Kašina-Marija Bistrica-Zlatar Bistrica-Zlatar. Od Zlatara jedna cesta vodi prema Belecu (7 km), a druga prema Loboru (9 km). Vozaći koji imaju autokartu Hrvatske mogu izabrati i druge ceste.
LIJEPA NAŠA DOMOVINO
____
U čemu leži snaga i ljepota hrvatske himne – pjesme LIJEPA NAŠA DOMOVINO?! Da bismo to lakše shvatili, pomoći će nam njeni stihovi i to svaki pojedinačno:
* * *
Lijepa naša domovino! - Lijepa si zbog Mljeta i Kornatskog otočja! Lijepa si i zbog Plitvičkih jezera, zbog Risnjaka i Papuka. Lijepa si zbog rijeka Krke i Cetine, zbog predivne Paklenice! Lijepa si zbog Velebita i njegovog endemskog bilja. Lijepa si zbog otoka Brača, Hvara, Cresa i Paga. Zbog planina Učke i Ćićarije! I zagorski bregi ljepotu tvoju tkaju, i zeleno žito slavonskih ravnica. O, Baranjo, lijepa li si! Lijepa si i zbog starih gradova; Dubrovnika i Korčule, zbog Griča i Kaptola. Zbog Splita, Velog Lošinja, Huma i Pazina, zbog Varaždina i Motovuna.
Lijepa si zbog kristalno plavog Jadrana, i njegovih tisuću otoka razasutih poput biserja. Zbog svoga stijenja i kamenja, hrastovih šuma, vinograda i maslinika! Zbog mirisa dunja i sladora svojih smokava. Zbog ružmarina, lavande i kadulje, miomirisa smilja i bosilja.
Lijepa si, jer si lijepa kao Splićanka, Zagrepčanka, Varaždinka, Slavonka, Konavoka ili Puljanka. Lijepa si zbog đakovačkog veza i paške čipke. Doista si lijepa i zbog svojih srna u gori, prepelica u polju i orlova što visoko lete – jer naša si draga domovina!
Oj junačka zemljo mila! - Zemlja si junačkih sinova, svojih sokolova, poput; kneza Domagoja, kralja Petra Svačića, bana Petra Berislavića i Emerika Derenčina, branitelja utvrde Gvozdansko. Zbog hrabrog Nikole Šubića Zrinskog, Mile Gojslavice, Petra Zrinskog i Krste Frankopana, Matije Gupca i Seljačke bune, bana Josipa Jelačića, Eugena Kvaternika...!
Junačka si i zbog svojih uskoka i hajduka, domobrana i bojovnika, zbog svoga Franje i generala Ante, Bljeska i Oluje. Hrabra si, zemljo mila, i zbog znanih i neznanih junaka! Srčana si i zbog vukovarske majke Kate i njena četiri poginula sina, i otprije četiri pogubljena brata. Junačka si zbog snage njenog majčinskog srca i srdaca bezbroj drugih majki i udovica poginulih branitelja i ubijenih domoljuba!
Stare slave djedovino! - Tisuću godina sanjali smo da bismo - dosanjali tvoju staru slavu, slavu naših djedova; kneza Ljudevita Posavskog, Višeslava i Trpimira, slavnog Branimira, kralja Tomislava i Petra Krešimira IV., dobre kraljice Jelene, kralja Zvonimira i Petra Svačića, našeg Marka Marulića, Ivana Gundulića, majstora Radovana, Jurja Dalmatinca i Ivana Meštrovića, Ruđera Boškovića i Nikole Tesle, i brojnih drugih slavnih pradjedova, tvojih sinova.
Da bi vazda sretna bila! - Da bi vazda, što znači zauvijek - sretna bila. I davala nam mira, hljeba, bivala nam nova nada, vodile te zvijezde neba, nek' te prati duga sreća, duga sreća – mir naroda svijeta, i da nam živiš tisuće ljeta! Tvoja sreća je samo sreća tvojih ljudi, tvojih sinova i kćeri, tvoga sadašnjeg i budućeg puka. Bila vazda sretna tako da tvoj narod živi u slobodi, miru, pravdi i međusobnoj ljubavi.
Mila kano si nam slavna! - Ponosni smo slavom tvoje Poljičke i Dubrovačke Republike, Krešimirovim gradom, starim Skradinom, Petrovom gorom, Krbavskim
poljem i gradom Siskom. Slavom grada Sinja i njegovih alkara, herojstvom tvoga grada Vukovara. Pulskom arenom i njenom hrvatskom kravatom, korčulanskom moreškom, šibenskom, trogirskom i đakovačkom katedralom, Dioklecijanovom palačom, Ninom i zadarskim sv. Donatom, starim Zagrebom i Varaždinom, Trakošćanom, utvrdama Klisa, Knina i Osijeka. Kâmnim Stonom, starorimskom Salonom i pretpovijesnim Vučedolom.
Mila si nam ti jedina! - Imamo samo tebe i ti imaš samo nas! Zato te volimo kao jedinu majku, kao svako dijete, koje, od svih majki na svijetu - voli samo svoju majku! Ako te izgubimo, postali bismo siročad i više nikad ne bismo imali svoje jedine majke. Zato, za tebe, jer ti si naša – "lijepa, draga i slatka sloboda," dali bismo – "sva srebra, sva zlata, sve ljudske živote, jer ne mogu biti plata tvoje čiste ljepote." (I.G.)
Mila kuda si nam ravna, - Volimo tvoje slavonske ravnice, baranjska i srijemska polja, tvoje Ravne kotare. Mile su nam istarske ravni, cvjetne doline Banovine, Like i Korduna. Svuda si nam draga gdje god si ravna poput Sinjskog i Petrova polja.
Mila kuda si planina. - Mila si nam i na čukama, vrletima i klisurama čudesnog Velebita, draga si nam i na vrhovima Dinare i Svilaje! Na pašnjacima Mosora, Biokova, Ravne gore, Kapele i Plješivice, na rosnim stazama Medvednice, na zelenim zagorskim i podravskim bregima. Mila si nam i u boricima i hrastovim šumarcima naše Promine!
Teci Savo, Dravo teci, - Neka teku tvoje vode, neka teku tvoje rijeke; Sava, Drava, Mura, Kupa, Zrmanja, Krka, Cetina, Neretva…! Neka teku kristalno bistre i čiste od izvora do utoka, sve do svoga smiraja u volumenima vôda Crnoga i Jadranskoga mora.
Nit' ti Dunav silu gubi! - Dunave, rijeko, zadrži silu svojih vôda i nikada je ne gubi. Preneseno kazano - kao narod ne rasipajmo svoje snage, čuvajmo svoja narodna dobra. Čuvajmo slobodu, ljepotu i bogatstva domovine, svoju spomeničku kulturu i povijesne tekovine. Čuvajmo čistoću rijeka i jezera, i kristalnu bistrinu našeg Jadrana, svoju floru i faunu. Čuvajmo umjetnička i znanstvena dostignuća, i posebno ljepotu svog materinjeg jezika! Čuvajmo i sami sebe, svakog čovjeka, svakog pojedinca, svako svoje dijete – zadržimo i umnožimo snagu svoga življenja. Cijenimo rad, stvaralaštvo, poštujmo svakog marbenika i njegov trud, spomenimo se svojih neimara i zaslužnika! Ne gubimo snagu na međusobna trvenja i sukobe. Izbacimo zlobu iz naših srdaca. Skupljajmo snagu, poput rijeke Dunava kad odasvud prema njegovom koritu hrle snažne bujice poslije dugotrajnog i obilnog pljuska. Doista, ni kao narod ni kao pojedinci, ne gubimo postojeću, već stječimo, poput naše Janice, novu i novu snagu!
Sinje more svijetu reci - Naš divni plavi Jadrane, i sva mora, i svi oceani koji okružujete kontinente i narode, kažite cijelome svijetu: - Da svoj narod Hrvat ljubi!
Da svoj narod Hrvat ljubi. - Kažite drugim narodima, recite svima da smo narod dostojan njihove ljubavi. Mi smo mali i ponosan narod, ali smo i narod velikih sinova, velikih ljudi. Miroljubiv smo narod, i narod smo dobre volje, i još nikada u svojoj povijesti nismo napali državu drugog naroda, niti ikada išli pod svojim barjakom u osvajanje tuđeg prostora. Upravo onako kako smo obećali papi Ivanu VIII. čijim je pismom našem knezu Branimiru 879. g. prvi puta međunarodno priznata naša domovina, i država Hrvata.
Ali i … da svoj narod Hrvat ljubi! Da svaki Hrvat kao pojedinac voli svoj narod kao cjelinu. Da je svaki pojedinac za svoj narod spreman žrtvovati se, ako treba dati i svoj vlastiti život. Zar to nismo nebrojeno puta dokazali, kroz dugih trinaest stoljeća … - od stoljeća sedmog preko …, Krbavskog polja, Sigeta, pa sve do Vukovara?
Dok mu njive sunce grije, - Isto tako, dok sunce bude bacalo svoje svjetlosne i toplotne zrake na naše njive, proplanke i pašnjake, dok bude obasjavalo planinske vrhove, i izlazilo na istoku i zalazilo na zapadu naše domovine.
Dok mu hrašće bura vije. - Voljeti ćemo i ljubiti svoj narod i za njega se žrtvovati, dok god bura bude puhala kroz krošnje naših hrastika, a to znači dok bude hrašća i dok bude bure. A hrašća i bure biti će dok bude života na zemlji. To znači da ćemo voljeti svoj narod i činiti tako da ga i cijeli svijet zavoli – za vječnost! Doista!
Dok mu mrtve grobak krije, - Voljeti ćemo svoj narod tako da poštujemo i svoje mrtve, čuvajući njihove grobove i uspomene na njih. Naša je povijest mučenička, patnička i zemlja nam je posuta bezbrojnim kosturnicama naših stradalnika. Brzo se suši stablo čije se korijenje ne čuva, a mi poštujući mrtve čuvamo i svoje korijenje, korijenje cijelog naroda, da bismo na njemu mogli graditi svoju budućnost.
Dok mu živo srce bije. - Jer mi nismo okrenuti prošlosti, već budućnosti, i zato u nama – živo srce bije! Mi želimo, i svuda podržavamo život! Priznajemo život i drugima, pa i našim neprijateljima, poštujemo svakog čovjeka, svako biće i svaku biljku. Jer sav život ima jedan jedini i zajednički Izvor – i tom Izvoru se klanjamo i molimo puninom svoje duše – dok u nama živo srce bije! A biti će u nama dok bude sjala - nad Hrvatskom duga sjajna!
* * *
Da li vam je sada jasno zašto je naša himna jedna od najljepših, ako ne i najljepša himna na svijetu, poput lijepe, ako ne i najljepše zemlje na svijetu – naše drage domovine Hrvatske?! Doista!
Zagreb, 31. prosinca 2005.
Mile Prpa
G. ministre Primorac, pročitajte i učinite potrebno!
Sve dakako nebi stalo u udžbenike ali profesori bi morali govoriti o tim temama.
Primorac - ??? - on nije tip - on je Sanaderov političar !
u kojem se krije SLOBODNI IZVOR SNAGE,
u kojem je upisano sa pozadonom SIMETRIJE i danas je ta tajnost otkrivena u novoj FORMULI. Probajte provjeriti kod Mesica ili u ministarstvu
znanosti HRVATSKE.
Nudi se konstrukcija za tvornicu pitke vode i to zna predsjednik HRVATSKE i ministarstvo znanosti o svemu tome, pod uvjetom da se prije svega "teoretski provjeri" od vladini akademski srucnjaka.
Teoretska provjera nista nece kostati vladu samo ako vlada dadne tocan teoretski odgovor.
HRVATSKI troplet sa pentogramom u sebi krije "devet znanstveni zapisa u pozadini simetrije" koji se mogu koristiti u dvadeset i jednu prostornu SLOZENOST..
HRVATSKA ZNANOST JE BILA POZNATA U PROSLOSTI U VRIJEMENU (o. 658 - 1121) I
PISATA U POZADINI SIMETRIJE, SA MATEMATICNIM PROBOJOM kroz SIMETRIJU se otkrilo danas od jednog malog HRVATSKOG covjeka sa zeljom da da pokaze svije domoljublje.
HRVATSKI predsjednik i dalje je kolebljiv jer ne zeli dobro biti HRVATSKOJ, dvije stranice je dobio od tog HRVATSKOG malog covjeka divnu ponudu
sa zahtjevom da se sve to teoretski provjeri od Hrvatski akademski strucnjaka iz HRVATSKE i po mogucnosti od HRVATSKI akademski strucnjaka izvan HRVATSKE.
DIVNO BI BILO KAD BI SE HRVATSKI AKADEMSKI STRUCNJAC IZ HRVATSKE I IZ DIJASPORE MOGLI USREDOTOCITI U JEDAN "UM" I TU NICEGA NEMA STO SE NEBI MOGLO POSTICI. PROBAJ MO SVI NESTO DIVNO UCINITI ZAJEDNO.
Bio bih Vam iznimno zahvalan ako možete dati malo više informacija o tome izvoru slobodne energije. Bio bih zadovoljan i s informacijom gdje se to može naći.
Nitko ozbiljan ne može očekivati od postojećih vlastodržaca, kod nas i u svijetu, da učine bilo što dobroga za narod.
++ = RIJESENJE
Informacije mozete dobiti kod HRVATSKOG predsjednika i naci u HRVATSKOM ministarstvu znanosti i obrazovanja.
Upitaj te zasto se Hrvatski predsjednik toliko koleba i nece da odgovori na tu ponudu koja nista ne kosta HRVATSKU.
RSS za odgovore na ovaj komentar.