| Renesansa četništva u Republici Hrvatskoj |
 |
 |
 |
| Petak, 12. rujna 2008. |
|
Renesansa četništva u Republici Hrvatskoj
I dok je renesansa u Europi svoj puni zamah doživjela još u 15.
stoljeću, kao pokret u kulturi inspiriran antičkim razdobljem ljudske
civilizacije, ovih dana svjedoci smo jedne druge renesanse - one
inspirirane velikosrpskom politikom. Sve je počelo rehabilitacijom
četništva u Srbiji, gdje danas valjda pola srpskih parlamentaraca svoje
političke korijene ima u četničkom pokretu – zamislimo samo što bi se
dogodilo u Lijepoj Našoj kada bi pola sabornika izjašnjavali kao
ustaše! No, iako četnici trenutno možda ne raspolažu umovima kakvi su
bili predstavnici one prave renesanse, poput primjerice Leonarda da
Vincija ili Michelangela, njihovim sadašnjim predvodnicima i
perjanicama ponovno oživljenog četništva na uloženom trudu u borbi za
«ugrožena srpska prava» treba skinuti kapu. Uz pomoć nešto hrvatskih renesansnih
intelektualaca i moralnih vertikala, četnički pokret počeli
su sada uspješno rehabilitirati i u Republici Hrvatskoj.
Tu se ponajprije misli na autore otvorenog pisma o položaju i statusu Srba u Hrvatskoj koji je, pogađate «katastrofalan» - Veljka Džakulu - predsjednika Srpskoga demokratskog foruma, velikog zagovornika ugroženih srpskih prava u Hrvatskoj, inače bivšeg predsjednika vlade tzv. SAO Zapadne Slavonije i potpredsjednika vlade tzv. Republike Srpske Krajine, i - Radu Leskovca - bivšega čelnika Srpske radikalne stranke u tzv. Republici Srpskoj Krajini i kandidata za predsjednika te paradržave. Ako se u obzir uzmu autori spomenutog pisma, njegov sadržaj ne bi trebala biti pretjerano iznenađujuća. Dakle, što su kolovođe srpske pobune i današnji zaštitnici građanskih prava ovoga puta u svome loncu skuhali? Recept je jednostavan, radi se po principu svega pomalo uz rječnik prilagođen trenutku. Pomiješali su sve što se pomiješati dalo - odgovornost za rat na nejakim srpskim plećima, izgubljene historijske stečevine, pa malo ekonomske ugroženosti i marginalizacije - i kako bi čitava priča bila zaokružena - stanarska prava i stambeno zbrinjavanje srpskih povratnika. Da spomenuta provokacija uspije u potpunosti pobrinuli su se urednici na HRT-u, koji su Džakulinu i Leskovčevu ugroženost Srba sudeći prema oduševljenosti i ustupljenim udarnim terminima jedva dočekali plasirati hrvatskoj javnosti. A da ova teza ima i kredibiliteta, pobrinula se uobičajena grupa moralnih vertikala koje već niz godina pustoše hrvatskom političkom i javnom scenom. Potpisnici potpore Veljku Džakuli i Radi Leskovcu - bacismo oko, su: Alen Budaj, Slobodan Šnajder, Predrag Matvejević, Davor Gjenero, Ivan Zvonimir Čičak, Ivo Banac, Morana Paliković Gruden, Salomon Jazbec, Simo Rajić, Slobodan Budak, Jovan Mirić, Svetozar Livada, Žarko Puhovski, Daniel Žderić, Drago Pilsel, Sead Berberović, Jaroslav Pecnik, Zora Dirnbach, Zdravko Zima, Dražen Lalić, Lordan Zafranović i Stevo Pandžić. Potrebe za bilo kakvim dodatnim komentarima jednostavno nema, ova imena govore dovoljno sama za sebe. Ipak, valja konstatirati dvije nepobitne činjenice. Prva je, da svaki onaj koji krene ruku pod ruku s četnicima nije i ne može biti drugačiji od njih. Drugo, što se srpskih zahtjeva i prohtjeva tiče – ne treba im zamjeriti, uostalom zašto i ne bi tražili kad im se ionako neprestano sve više daje. Zašto bi se oni zaustavili na nekakvim stanarskim pravima (koje Hrvati u istom položaju mogu samo sanjati), kada se stvari mogu vratiti na nekadašnju razinu, pa će Srbi u Hrvatskoj vjerojatno kroz neko vrijeme ponovno početi preuzimati vodeće uloge u vojsci, policiji, najvitalnijim ministarstvima... Sve dok se povijest ne ponovi i dok hrvatske moralne vertikale i dušobrižnici ne dođu na svoje. A čini se kako taj dan i nije više tako daleko. M.M.B.
|
Komentari
A hrvatsko krdo ĆUTI. Kao krdo ovaca, zbije se i dok mesar (ili vuk) izvlači na klanje jednu po jednu, ovce se zbiju i bleje. Beeeeee beeeee! Te Severina sim, Vlatkine gaćice tam, Simona i Ante, Alka Vujica, pobuna Todora Celokovskog za srpsku nelegalnu imovinu u Zagrebu...
I kada Srbi jednog dana krenu klati, kada se organizira šačica Hrvata i odupre se Srbima (oni koji ne bleje kao ovce) i UZVRATI, tada ih većinsko hrvatsko krdo hapsi i sudi kao ustaše, fašiste, koljače.
A kako se zovu krdovođe, koji - dakako - ne pripadaju ni politički ni etnički krdu: Banci, Milanovići, Puhovski, Mesići, Sanaderi, Bebići itd - i toliko je previše.
A sjećam se da sam kao dječak u Belom Manastiru slušao pijano revanje srba-četnika:
Oj Hrvati, al' ćemo vas klati,
Kad' se Pero iz Londona vrati!
Ili 1990. pjevali su:
Slobodane šalji nam salate,
bit će mesa, klat ćemo Hravte!
Nema danas ni Pere ni Slobe, a koja li je danas pjesma?
Četnik, povratnik iz Srbije, Vasilj Radić, prije dvije godine upucao je s dva metka u leđa i teško ranio HTV-ovog inkasatora Milivoja Perkova; drugog inkasatora je promašio. U potpunoj medijskoj tišini (!!!?????) obavljeno je gotovo tajno suđenje u Šibeniku, gradu srpskog ratnog zločinca Jove Raškovića. Suđenje – ne jedno: DVA.
Na prvom procesu četnik Radić je osuđen na pet godina zatvora, nu ubrzo na drugom procesu je nakon brže-bolje izmijenjene optužnice oslobođen za pokušaj ubojstva drugog inkasatora, Bilića, i osuđen je na tri godine i deset mjeseci zatvora.
Ni sramotno suđenje, ni preinaka optužbe, ni smanjena kazna nisu imali gotovo nikakva odjeka u javnosti, a pogotovo ne takvog da bi svoje mišljenje izrekli i permijer Sanader, i ministrica pravosuđa Lovrin, i pučki pravobranitelj Malčić.
Dvoje novinara, na radio zagrebu, stanovita Maja Savić, na televiziji, stanoviti Damir Dević, svakodnevno patetičnim i tronutim glasom izvješćuju sa SVIH suđenja tzv. Hrvatskim branitelja za izmišljeni zločin nad srpskim civilima.
Je li potrebno reći da se taj dvojac nije NI JEDNOM OGLASIO ZA VRIJEME SUĐENJA ČETNIKU RADIĆU??
Idemo dalje, drugi slučaj:
2.
Na suđenju, opet u Šibeniku, u potpunoj medijskoj tišini – ni jednom se nisu oglasili četnici-novinari Savić i Dević – osuđen je psihopat-stražar u kninskom logoru za vrijeme rata (1990. – 1995.) Saša Počuča na PET GODINA ZATVORA. Dvadesetak preživjelih svjedoka detaljno je opisivalo sadistička iživljavanja i mučenja koja je nad njim provodio taj četnik, Gospićanin Počuča. Sudac je obrazložio da je imao u vidu mladost optuženikovu??
To su samo dvije od desetak presuda Srbima za zločine nad Hrvatima koje bi se mogli smatrati blagima i nepravednima, presuda koje se u medijima ili samo, bez komentara i zgražanja, rutinski zabilježe, ili posve prešute. Da ne govorimo o bezbrojnim aboliranim četničkim ubojicama, a i o mnogim neaboliranima koje je poštedjelo Državno odvjetništvo.
-------------------------------------------------------------------------------------------
Što je zajedničko na oba ova sramotna suđenja „hrvatskog pravosuđa“?
Strašno i sramotno, i nimalo slučajno i nebitno, je što je na oba ova procesa sudac bila sudkinja Jadranka Biga-Milutin, sestra poznate Račanove srpskokomunisti čke aktivistice i zastupnice u nekakvom “hrvatskom saboru”, pokojne Snežane Biga-Friganović, a sudski vještak šibenski psihijatar, srbin i Raškovićev asistent, dr. Pudar.
Srpski zločinac, četnik Jovan Rašković bio je preko trideset (30) godina apsolutni gospodar grada života i smrti u Šibenika i okolici, imao je poput hobotnice pipke u svim područjima života, tako i u pravosuđu. Odlučivao je doslovno sve! Bio je, između ostalog, i sudski vještak i preko svojih sudaca, posebno kninjanina Vojislava Cvijetića, određivao je presude i vodio je cjelokupnu kadrovsku politiku, ne samo na sudu.
Tako da je devedesetih godina sudstvo u Šibeniku bilo potpuno u rukama Raškovićevih junoša. Naravno, Tuđmanovim “prevratnicima” i papcima nije palo na pamet da uklone takove sudce, da očiste pravosuđe, suprotno drečanju četokomunističk ih novinara i političara, nego ih je sve ostavio, a neki su otišli ili u advokate ili u penziju. I rezultat je vidljiv. I to je što sada imamo.
A u srpsko-švabskom Večernjem listu “ljuti” desničar, Milan Ivkošić, je četničku ujdurmu u Šibeniku sasvim razvodnio – bezpotrebno -, u hrvatskom stilu, navodeći slučaj Budiša-Đekić-Lozina; to mu je valjda bio uvjet da išta kaže o četniku Vasilju i čitavom slučaju koji će postati presedan, jer svaka srpska šuša-buša može upucati bilo kojeg Hrvata i otići tri godine u zatvor, a tu je i majka Tereza Mesić s pomilovanjima i ostale blagodati hrvatskih kaznionica. To je relikt iz jugoslavenskih vremena, kada je trebalo navoditi “obje” strane, i ustaše i četnike (zločince partizane se nije spominjalo, oni su bili heroji), ali u odnosu 1000:1 na “štetu ustaša.
Slučajevi nemaju veze jedan s drugim, a onaj Budišin je poslužio za četokomunističk i obračun s tzv. Domovinskim ratom i čitavim hrvatskim narodom. Čitavo vrijeme, godinama, je bulumenta četokomunističk ih novinara pratila slučaj Budiša-Đekić i sveudilj isticala da je “Budiša policajac-specijalc” iz rata (dakle “ustaša”) ubio Srbina”, kako i majka ubijenog kaže uplakanom Šprajc-Jovanoviću da je bio “još dijete”.
Ponavljam: U slučaju Radić-Biga I Počuča-Biga, proces se odvijao u zavjetrini i tišini šibenske sudnice, nije se isticalo da je četnik pokušao ubiti MIRNE GRAĐANE, koji su u pustoj neimaštini za crkavicu skupljali tv-pretplatu za četokomunističk u televiziju, da je supruga počinitelja kričala “ubij ustaše”. O Počuči ne treba ni trošiti riječe.
Treći kut TROKUTA STRAVE strave je bio nezaobilazni sudac Slavko Lozina. Slučaj se pratio na svim poljima medijske baruštine, a posebno je bio rigorozan, bezobrazan i ciničan lički srbin, komesar zagrebačke televizije, Z. Šprajc-Jovanović.
Kada kažem da su slučajevi bitno različiti, mislim na to da je nesretni Budiša ubio, ni u kojem slučaju ne opravdavam Budišin čin, narko-dilera i opasnog kriminalca sa splitskih ulica. Da kojim slučaju Đekić nije bio srbin, ne bi se niti čulo za taj slučaj.
Gospodari kaosa ne miruju.
Pusti ih , identificiraj ih na TVu , izvuci iz njih Miloševića i Šešelja da zabune nema i onda ona EVO IH narode!
Čuljkovica ih je namamila ,bravo Hercegovko.
Dakle što više poniženja i udaraca akumulira se u tzv magareći refleks kojem se nitko ne može suprostaviti!
To su poznati Ezopovi zakoni.
Sutradan je napustio svoju ženu Hrvaticu iz Kijeva i svoje dvoje djece i stan i otišao svojima preko da tuče svoj grad i svoju djecu!
Dakle mira ne će biti dok ne budemo dvonacionalna država , ili ti federacija Srba i Hrvata.
Zato je za očekivati da će Srbi konstantno rovariti ovu državu i podgrijavati i izmišljati srpski problem.
A Sanader? Đikani ga hvale ,što ćeš više!
Slijedi matematika ,ako je Pupovac =Sanader , SDSSovci = četnici ,što su REFORMIRANI HDZovci?
Inače, to je stara taktika četokomunista s radija-Agrama da snime izjavu nekog nazovi desničara (ne'š ti desničara Jurčevića ili Marijačića iz HL-a) te onda "uživo" komentarišu i sprdaju se oni i gosti, koji jesu uživo.
Zar hrvstko krdo nema toliko pameti i smjelosti da se pobuni i odbije bandi palaćati taj haradž od 73 kune, pa neka onda banda idu u Beograd po šolde, ili kod Šoroša.
Ponašanje te jedinke i naučno zanimljivo jer kako Bebić kaže, on mijenja mišljenje i prije njegovog nastanka , Andrija se drži one, mani vjeru daj mi EU , Šeks bi u lov na branitelje ,ONAJ veliki galami "hoću u EU" ! "u EU!"....... , a zajedničko im je mržnja naspram onima koji ih sa čuđenjem gledaju.
I što je s onima malim nereformiranim koji služe tek za dekor, stenju u Pupovčevom zagrljaju i uzdišu "što ja to mogu ?".
Naša prilika je u tome što su Srbi i Albanci dva dugogodšnja prijateljska naroda, pa eto nek bude po staroj uzrečici: Dok se svađaju dvojica raduje se treći.
Isto veče ,na jednom od četo-komunističkih propagandnih emisija "vijesti" ,našla se i vijest o velikom vođi i piscu,kako su mu tepali, dragom Fidelu i propasti tvornice "Zastava" ,koja je nakada proizvodila nešto slično automobilu, a koju je kupio Fiat,čije su dionice odmah pale /pitam se zašto?/
Ta opsjednutost urednika hatevea, svojom komunističkom prošlošću i idealima, je zaista frapantna,a mi to i dalje moramo financirati.Gdje je svjetlo u tunelu usred mraka ?
Upravo, dovoditi Goldšatjna (emajl koji sam poslao toj četničkoj spodobi, Jelinić: Zašto konačno ne ukinete tu vam mrsku državu? Kada bi to barem bila država, tada mnogi današnji novinari ne bi mogli biti novinari.
Zanimljivo da nikada ne pitate goldšatjna išta o pokolju Palestinaca, o koncentracijski m logorima za palestinske žene i djecu, za milijune prognanih Palestinaca, za zabranu povratka izbjeglica itd. ) koji gore nego Bulajići, Živojonovići i slični iz Beograda sline o ustašama. A Hrvati to trpe, dokle!
I što ćemo sada??
Upravo je objavljeno:
Umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs došao je u petak ujutro u policijsku postaju Heinzelovoj ulici na obavijesni razgovor, neslužbeno doznajemo.
Odvjetnik Ćesića Rojsa, Željko Olujić, potvrdio nam je da je njegov klijent u policiji, no još ne zna zbog čega.
Rojsu je policija pokucala na vrata stana prije mjesec dana tražeći informacije o topničkim dnevnicima iz Oluje, nedugo nakon sastanka Jadranke Kosor s glavnim tužiteljem Međunarodnog suda u Haagu Sergeom Brammertzom, piše Večernji. Još se ne zna ima li obavijesni razgovor veze s dnevnicima. Protiv Rojsa se vodi i postupak za zlouporabu od 5,5 milijuna kuna za otpis duga Hrvatskom dragovoljcu.
RSS za odgovore na ovaj komentar.