Sudeći po najnovijim vijestima, Katolička Crkva nas je sve skupa uspješno prevarila. Mi na Portalu vjerovali smo priopćenju Tiskovnog ureda Hrvatske biskupske konferencije od petka po kojem "Zakon o suzbijanju diskriminacije" nije stoga dobio podršku Kaptola, kako je to prije toga ustvrdila Jadranka Kosor. To se činilo dosta logičnim, budući da spomenuti zakon nije u skladu s osnovnim ljudskim vrednotama, pa onda ni s kršćanskim načelima. No, kad tamo, danas (5. srpnja) smo saznali iz Jutarnjeg lista kako je iz ministarstva spomenute HDZ-ovke priopćeno da predstavnici Katoličke Crkve zapravo lažu. U podužem članku, koji prenosimo u cijelosti, Jutarnji list donosi i komentar Inoslava Beškera, kako slučajno ne bi bilo dvojbi oko toga kakvim vrednotama teži uređivačka politika tog lista. Naravno, jednakim kao i onim predlagača "Zakona o suzbijanju diskriminacije", pa sam komentar nismo prenijeli.(mm)

Iz tjednika Fokus donosimo komentar dr. Miroslava Tuđmana, koji piše o pozadini i poslijedicama svjedočenja bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha, u procesu protiv optuženih hrvatskih generala u Haagu. Izdvajamo: "Peter Galbraith, veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj od 1993.-1998., bio je u Haagu od 23. do 25. lipnja 2008., svjedok Tužiteljstva u slučaju protiv generala Gotovine, Čermaka i Markača. Njegovo je svjedočenje za Tužiteljstvo bilo vrlo važno, pogotovo zato što niz prethodnih svjedoka Tužiteljstva nisu uspjeli potvrditi ključne navode iz optužnice o "Oluji" kao udruženom zločinačkom pothvatu kojem je cilj bio etničko čišćenje Srba i prekomjerno granatiranje Knina. Nakon prvog dana Galbraithova iskaza pred Sudom, dio je hrvatskih medija kao udarnu vijest javio: Galbraith je potvrdio većinu navoda iz optužnice protiv hrvatskih generala, te da je "Tuđman htio Hrvatsku bez Srba". Naglasak je u tim prvim vijestima bio da je Galbraith "ponovio većinu svojih stavova i teza koje je iznosio na suđenju Slobodanu Miloševiću i Milanu Martiću, a u kojima je iznio mišljenje da Hrvatska u Oluji nije izvela etničko čišćenje Srba s područja Krajine."(M.Tuđman)

Članak 8. Zakona o suzbijanju diskriminacije određuje područje njegove primjene, kao i subjekte koje obvezuje. Tako stoji: “Ovaj Zakon primjenjuje se na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima...” (slijedi nabrajanje područja počevši od “rada i radnih uvjeta”, “obrazovanja, znanosti i športa”, “socijalne sigurnosti”, “zdravstvene zaštite, pravosuđa i uprave”, “stanovanja”, “javnog informiranja i medija”, “pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih”, “članstvu i djelovanju u sindikatima, organizacijama civilnog društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama”, pa sve do “sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu”). Budući da je u tekstu istaknuto “osobito u područjima”, znači da se Zakon primjenjuje i u svim drugim područjima života. Budući da je diskriminacija zabranjena “u svim pojavnim oblicima” (usp. čl. 9.), da je pri tome zabranjena sukladno najšire tumačenim osnovama, da se primjenjuje u svim područjima života i da obvezuje sve subjekte (od države do fizičke osobe), očito je da se predlagatelj Zakona odlučio umiješati u sve pore života svih ljudi.(I. Relković)

Sa internetskih stranica www.hvidra.net donosimo priču s koridora, odnosno upečatljive trenutke s bojišnice jednog od branitelja u Domovinskom ratu. Izdvajamo: "Naši i srpski položaji bili su vrlo blizu. Svaki na svojoj strani šume a između čistina, grmlje, visoka trava... Bila je to prva srpska crta na kojoj su branili koridor . I jedna i druga strana je bila dobro utvrđena na svojim mjestima. Oni su znali gdje su naši rovovi i zemunice a mi smo znali za njihove. Noćna pucnjava je uvijek počinjala oko 9 na večer. Nakon večere i litre rakije Srbi su postajali hrabriji. Ipak, prvo su nas dozivali njihovi mobilizirani vojnici koji su htjeli komunicirati ...hmm. Glasovi su sablasno odjekivali u noći dok nekome nebi dosadilo i dok netko nebi opalio rafal prema drugoj strani. Tada bi oni nasuprot odgovorili s 5 rafala, pa onda opet ovi sa tromblonima, e onda se uključuju minobacači ...pa rokanje do u jutro."

Franjo Hanaman (1878.-1941.), kemičar i metalurg, izumio je, zajedno s Aleksandrom Justom, prvu ekonomičnu električnu žarulju s volframovom žarnom niti. Tijekom 1910., kad je boravio u Sjedinjenim Američkim Državama, njegova je patentne prava otkupila tvrtka General Electric Co.

Postoje u svijetu, u smislu brojnosti, veliki i mali narodi. Postoje i narodi kojima su kroz povijest često podrezivana krila, pa su ostali malima, ali postoje i oni narodi kojima je povijest puhala u njihova jedra pa su postali i brojčano veliki narodi. Naš hrvatski narod spada u kategoriju malobrojnog naroda, kojemu su se sve donedavno podrezivala, pa i dan danas politički podrezuju krila, pa je ostao brojčano mali narod, čije pučanstvo u domovini i ono diljem svijeta broji najviše do osam milijuna duša, s izrazito naglašenim trendom njegovog brojčanog opadanja zbog pada nataliteta, i zbog asimilacije s većinskim narodom unutar kojeg živi kao manjina u svijetu. Porast svjetskog pučanstva kreće se ubrzano, danas nas ima oko sedam milijardi duša, a tek prije dvadesetak godina bilo nas je šest milijardi.(M. Prpa)

Premijer Sanader pokazao je još jednom kako je na ljestvici vrijednosti ništa osim njega nije važno. Recept i rezultat uvijek su isti. Manipulacije, skrivanje istine od javnosti, iskrivljavanje činjenica, podmetanja i sila. Rezultati? Zadnji njegov uspjeh izbor je za potpredsjednika Međunarodne demokratske unije (IDU) koja okuplja stranke centra i desnog centra iz cijelog svijeta, 26. lipnja u Parizu. Dakle, nakon izbora u rujnu prošle godine za potpredsjednika Svjetskog udruženja demokršćanskih stranaka (CDI) još jedna veliki korak naprijed za našeg premijera. No, sve to treba platiti. A moneta za potkusurivanje je Republika Hrvatska koja nezaustavljivo tone u sve veći kaos, anarhiju i apatiju. Točnije, Republika Hrvatska postala je, usudili bismo se reći, žrtveno janje za zadovoljavanje Sanaderovih osobnih ambicija u europskim, odnosno svjetskim okvirima. Jer, budući da Sanader nije zapravo nitko i ništa u tim okvirima, svoju poziciju može graditi jedino dajući na račun hrvatskih interesa ustupke svugdje gdje se to od njega traži i ne traži. Ovo drugo, kao uvijek novi dokaz potpune vjernosti svojim vanjskim "prijateljima" koji će ga možda malo potapšati po ramenu sljedećom prilikom kada se s njima susretne.(mm)

Zakon o suzbijanju diskriminacije toliko odskače od ambijenta hrvatskoga društva da je odlučio suzbijati čak i ono čega jednostavno nema. Odlučio je suzbijati čak i segregaciju. A segregacija je “prisilno i sustavno razdvajanje osoba” po svim osnovama nabrojanim u prvom članku (čl. 4.). Segregacija (lat. segregare – razlučiti, rastaviti) je razdvajanje ljudi na osnovi određenih kriterija kojima se krše temeljna prava i slobode. Prisilna i sustavna segregacija kao pravni oblik razdvajanja ljudi nepoznata je u suvremenom hrvatskom društvu i kulturi. Takvu segregaciju prate kaznene mjere prekršitelja, a provode je državne institucije. Nepoznato je da se u dosadašnjoj sudskoj praksi u Republici Hrvatskoj ijedan predmet odnosio na segregaciju. Čak ni u vrijeme Domovinskog rata nije bilo takve “pravne segregacije”.(I.Relković)

"Društvo znanja" - jedan je od glavnih aduta s kojima su vladajući opisivali našu svjetlu budućnost. Pa je uslijedio HNOS, potpuna devalvacija broja udžbenika i demokratizacija njihovih sadržaja, otvorenost školskih zbornica na zahtjeve (prijetnje) roditelja. Vidjeli smo programe po kojima se navodno manje uči ali puno više zna, i mnoge druge novotarije. Svjedočili smo i odgođenoj državnoj maturi, a kroz sveučilišta je poharala Bolonja. Stotine milijuna kuna otišle su na sve strane, tko zna kome i tko zna gdje. Nesumnjivo, uspjeh do uspjeha, ako se pita nadležno Ministarstvo. Zato bez puno komentara prenosimo iz Jutarnjeg lista rezultate koje su hrvatski srednjoškolci postigli na ispitivanjima znanja iz matematike i hrvatskog jezika. Dakle, radi se o predmetima koji u tradicionalnom shvaćanju školstva, a kojeg se usput budi rečeno drži većina razvijenih zemalja, zauzimaju središnju ulogu. No, mi valjda znamo bolje.(mm)

Ako bilo koji zaljubljenik u nogomet ili sportska zbivanja općenito želi dobiti uvid u činjenicu kako su se navijači različitih nogometnih reprezentacija ponašali na ovogodišnjem Europskom prvenstvu i u toj namjeri ode na UEFA-ine stranice ili jednostavno «ugoogla» pojam "racism UEFA 2008", mogao bi ostati vrlo iznenađen. Jer prvi rezultat koji će iskočiti na računalu biti će upravo «rasistički» hrvatski navijači! Dakle, bez obzira na činjenicu što su navijači hrvatske nogometne reprezentacije tijekom čitavoga prvenstva sa svih strana, zbog svojeg ponašanja i kulture bili samo hvaljeni, organizacija FARE (Football against racisam in Europe) očito misli drugačije. No, ono što je u čitavoj priči najtragičnije, jesu sama objašnjenja i "argumenti" za takvo mišljenje.(mmb,mm)

Donosimo dopis gospođe Mire Ivanišević upućen najvišim političkim dužnosnicima u RH, vezano uz problematiku stambenog zbrinjavanja srpskih izbjeglica u područja izvan posebne državne skrbi i položaja privatnih vlasnika stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci - bivši stanari sa stanarskim pravom. Izdvajamo: "U Hrvatskoj je do 28. listopada 1996. bio na snazi SFRJ Zakon o stambenim odnosima. Njegov članak 99. regulira kada se gubi stanarsko pravo. A u Zakonu o najmu stanova NN 91/96, članku 31. stavku (2) se navodi: najmoprimac gubi pravo na plaćanje zaštićene najamnine ukoliko se sa članovima obiteljskog domaćinstva ne koristi stanom dulje od 6 mjeseci prije stupanja na snagu Zakona o najmu stanova bez suglasnosti vlasnika stana. Ovu odluku ukinuo je Ustavni sud NN 48/98. Tu Odluku Ustavnog suda zakonodavac do sada nije ozakonio. Moramo se upitati je li taj nemar namjeran radi upornog nastojanja da zaštićena najamnina i dalje iznosi 2,36 kn/m2 ? I to prema komunističkom izračunu visine najamnine."

U četvrtak, 3. srpnja s početkom u 11 sati u Europskom domu Jurišićeva 1/I u Zagrebu, održat će se tiskovna konferencija na temu zahtjeva za odgodom donošenja zakona o suzbijanju diskriminacije. Zakon o suzbijanju diskriminacije prouzročio je mnogobrojne kontroverze s kojima hrvatska javnost nije dostatno upoznata, a Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti nije od prošle sjednice Hrvatskoga sabora (kada se odustalo od glasovanja) organiziralo nikakav valjan oblik javne rasprave u koju bi se otvoreno uključile sve zainteresirane udruge, stručnjaci i građani. Predstavnici udruga (njih oko 120) koje su tražile otvaranje široke javne rasprave stoga zahtijevaju odgodu donošenja Zakona do jeseni. Sudjeluju: Gordana Drmić iz udruge Žena je žena, Matija Grgat (HKDPD), Mate Knezović (GROZD), Brigita Krišto iz Hrvatske nacionalne koordinacije mladih, Ivan Pšenica iz Saveza udruga zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i Ivica Relković (HOD).

Ivo Pukanić, čovijek koji proteklih godina ponajviše u negativnom smislu žari i pali hrvatskom medijskom, ali i političkom scenom do sad za svoje očite manipulacije kojima se služio, uglavnom zahvaljujući podršci svojih moćnih prijatelja iz različitih društvenih miljea, ni na jedan način nije bio sankcioniran. No, izgleda kako je stvar sa njegovom posljednjom u nizu afera, odnosno odvođenjem njegove supruge u ludnicu i optužbi koje je ona na njegov račun iznijela, očito izmakla kontroli. Tako se u ponedjeljak svojim priopćenjem ipak oglasilo Vijeće časti HND-a koje je jednoglasno iz članstva u toj novinarskoj udruzi isključilo Ivu Pukanića, predsjednika uprave NCL Media grupe. Razlog izbacivanja Pukanića iz HND-a je objavljivanje liječničke dokumentacije i povijest bolesti njegove prisilno hospitalizirane supruge, o čemu su Vijeću časti HND-a dopis poslali saborski Odbor za ljudska prava te Povjerenstvo za medije.

Posebno je u Zakonu o suzbijanju diskriminacije široko i neprecizno postavljeno pitanje “poticanja na diskriminaciju”. Poticanje je u članku 4. stavku 1. bez ikakva izuzetka izjednačeno s činjenjem. Međutim Kazneni zakon to promatra drukčije: “Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela kaznit će se kao da ga je sam počinio. (...) U slučaju nepodobnog pokušaja poticanja poticatelj se može osloboditi kazne” (čl. 37., st 1. i 3.). Iz teorije kaznenoga prava poznato je da je poticanje psihički utjecaj na počinitelja kako bi ga se navelo na donošenje odluke da počini neki prijestup. No, poticanje je kažnjivo samo ako je počinjeno s namjerom i to kad je poticatelj svjestan svojega djela i želi njegovo počinjenje (izravna namjera), odnosno kada je svjestan da djelo može biti počinjeno te na to pristaje (neizravna namjera). To se u Zakonu o suzbijanju diskriminacije ne razlikuje, a njegova nejasnoća u drugim pitanjima može prouzročiti vrlo široka tumačenja, što je sve poticaj na diskriminaciju. Posebno je to osjetljivo zbog vrlo samovoljnih mogućnosti tumačenja što je sve diskriminacija, a posebno prema onim osnovama za koje sudska praksa ne postoji, ali postoje vrlo borbene i radikalne skupine koje svaki kritički govor o vlastitom ponašanju javno proglašavaju diskriminacijom.( I.Relković)

Sve, apsolutno sve što se dogodilo ili se događa sada, ili će se dogoditi u budućnosti ispod ili iznad sunca nije slučajnost, već je moralo tako biti ili će tako biti! "Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme!" Piše u Svetom pismu, Bibliji, Božjoj riječi. (Propovjednik 3) Nije bilo slučajno da sam upoznao gospodina Miroslava "Ćiru" Blaževića 1983. godine u Zagrebu prigodom snimanja moga dokumentarca "Buđenje uspavane nacionalne svijesti Hrvata!" Neznam da li je Miroslav "Čiro" Blažević bio svijestan svojih riječi kada mi je u početku našega poznanstva u društvu jednog poznatoga Hrvatskog radio spikera ozbiljno rekao: "Sine, Hrvatima se nešto lijepo dogodilo, danas se hrvatstvo poistovijećuje sa Dinamom!" Nije bilo slučajno da sam slijedećih nekoliko tjedana zahvaljujući dragom Bogu, našem Spasitelju, Božjem Sinu, Gospodinu Isusu Kristu, čovjeku imenom Miroslav "Čiro" Blažević i nogometnoj igri, moja filmska kamera dokumentirala je "Buđenje uspavane nacionalne svijesti Hrvata" u tadašnjoj komunističkoj Jugoslaviji! Nije bilo slučajno da je 22. godine kasnije, 11. lipnja 2005. godine u Chicagu nastupala mlada reprezentacija Hrvatske u susretu sa odabranom nogomentnom momčadi "Chicago Fire". Trener i učitelj mlade nogometne reprezentacije Hrvatske do 21. godinu bio je Slaven Bilić.

Kada dođe ljeto, svugdje u toplijem svijetu ljudi postaju ležerniji, pokazuju ono što inače ne bi, i uopće bivaju raspušteni kao djeca na praznicima. Doduše, u Hrvatskoj ta blagdanska raspuštenost traje od Božića prethodne do rujna u tekućoj godini, a posebno je 2008. bilo toliko sretnih spajanja neradnih dana te bi se moglo reći da smo dostigli savršenstvo dokonosti, kojemu je na putu još samo nedovoljno razvijeno umijeće ubijanja dosade, no za to je potreban novac. A njega, uglavnom, nemamo. Da ne bi bilo posve dosadno, pobrinuli su se svršetkom lipnja Bebić, Sanader i Mesić  (u nastavku teksta Besame, besame mucho), prvenstveno da bi zabavili sebe, a zabavu su nazvali Danom državnosti. Ne znam točno kojim protokolarnim redom, ali čini se da su prvo otišli u prvostolnicu i stoički izdržali što su imali čuti, naime, da je neka podanička čeljad prevršila mjeru dobrog ukusa u gaženju nacionalnoga ponosa. Sva su se tri soprana s vremena na vrijeme osvrtali, ne bi li ugledali tu čeljad i na kraju zaključili da čeljad nije u Katedrali. Zatim su sebi za zabavu priredili i svečanu sjednicu Vlade, na kojoj je Sanader odčitao neutralan, svijetloj europskoj budućnost posvećen tekst, Bebić ga je sivo slijedio, ali je onda Mesić počeo govoriti bez papira, «iz glave» ,što bi rekli školnici. A kada Mesić govori iz glave, uvijek je dozlaboga interesantno, jer zahvaća široku ljestvicu od Shakespearea do NDH.(H.Hitrec)

Nekoliko sati prije nego što će Francuska na šest mjeseci preuzeti predsjedanje Europskom unijom, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy u ponedjeljak navečer ponovio je svoje kritike načina na koji se vodi Europa. Glede širenja Unije, Sarkozy je rekao da se protivi primanju novih članica, uključujući i Hrvatsku, ako Lisabonski ugovor ne ratificira svih 27 članica. «Vjerujem da je interes Europe širenje na Balkan. No ne može se širenjem rušiti Europu. Ako se ne želi Lisabon, imat ćemo sporazum iz Nice, Europa 27-orice bez Hrvatske» - rekao je Sarkozy. Reklo bi se - došao je trenutak istine. No, premijer Sanader nakon nedavno objavljene ankete prema kojoj je jasno vidljivo kako građani Republike Hrvatske većinski nisu oduševljeni ulaskom u EU izjavio kako je to eto zapravo odlična vijest, jer je iz toga vidljivo kako građani pažljivo prate europska zbivanja. Nema zbog toga sumnje kako će i izjava francuskog predsjednika biti odlična vijest za Sanadera - a već unaprijed se veselimo obrazloženju koje će sigurno biti novi biser.(mmb)

Kako piše Slobodna Dalmacija, nepoznati počinitelj ili više njih 30. lipnja 2008. su kod crkve svetog Ivana Krstitelja pod okriljem noći porušili spomen obilježje hrvatskim braniteljima na Bijelom Brdu, općina Derventa u Republici Srpskoj. Podsjećamo, spomenik je podignut na mjestu gdje je srpska vojska 1992. godine porušila katoličku Crkvu. «Kada sam prilazio crkvi vidio sam grupu vjernika, malobrojnih povratnika na ovaj prostor, koja se okupila kod crkve. Smatrao sam da čekaju na početak mise, ali kada sam došao od prizora kojeg sam vidio samo što me nije pogodio šlag. Spomenik koji je udaljen pet metara od crkvenih vrata, a koji je podignut u znak žrtva svih hrvatskih branitelja u protekla tri rata srušen je do temelja – rekao je fra Petar Jelinić, župnik u Derventi.» Slučaj je prijavljen mjesnoj policiji, a o tom vandalizmu izvješteni su konzulati BiH i Hrvatske. Osim njih s ovim nemilim događajem upoznate su i sve katoličke misije od Amerike do Australije, rekao je fra Jelinić. Političari dođu i odu, sukladno interesima svjetskih sila riješe situaciju na sebi najprihvatljiviji način, ali za narod, posebice tamošnje Hrvate, danas malo tko, osim u vrijeme izbora više i pita. Sve dok se iskra ponovno ne pretvori u plamen, a svima je jasno, što događaji poput ovog i potvrđuju, koliko je malo potrebno da se tako nešto i dogodi.(mmb)

Preporučujući se Staljinu za njegovog novog misionara u Jugoslaviji, Tito se 1939. i 1940. okomio i na prvu jugoslavensku žrtvu staljinističkih pogroma u SSSR-u. Bio je to jedan od prvih makedonskih komunista, član KPJ od 1920. godine Stevan Pop-Ivanov, rođen 1875. u Kočanima. Ovaj visokoobrazovani ljevičar emigrirao je u "prvu zemlju socijalizma" 1929. godine. U njegovom dosijeu koji je "Novostima" upravo uručen u Moskvi, piše da u sovjetskoj prijestolnici nije imao stalno mjesto stanovanja, da su ga zvali Makedonovič, da je uhićen 1. listopada 1929., da ga je Kolegijum Staljinove tajne policije osudio 3. ožujka 1930. godine, a da je strijeljan tri dana kasnije. Njegovi posmrtni ostaci sahranjeni su na Vagankovskom groblju u Moskvi. Ispunjavajući jedan od uvjeta koji mu je omogućavao da postane lider CK KPJ, Tito je Stevana Pop-Ivanova devet godina poslije njegove likvidacije, ožujka 1939., posmrtno isključio iz svoje partije. I njega je, pri tomu, anatemizirao kao tipa koji je "obezglavljivao pokret radničke klase Jugoslavije" i tako opravdavao zločin koji je Staljinov režim izvršio nad ovim čovjekom. Tito se, međutim, na tome nije zadržao. Godinu dana kasnije javno ga je raskrinkavao u "Proleteru", službenom organu svoje partije, nazivajući ga bez ikakvog osnova podmuklim provokatorom i špijunom.

Nejasno je što Zakon o suzbijanju diskriminacije misli pod “definicijom” “stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj temeljem pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju” (čl. 1. st. 3.). Je li to pogrješna predodžba o osnovi kao takvoj, pa se ponašanje prema toj “pogrešnoj predodžbi” treba sankcionirati. Je li “pogrešna predodžba” to što se možda ne slažem s nametnutom i strukovno neusuglašenom teorijom - “predodžbom” o, primjerice, rodnim identitetima ili izražavanjima? Ako imam drukčiji pogled na pojam spola i roda, hoće li tko taj moj pogled moći nametnuto proglasiti “krivom predožbom”? Dakle, svima će nam biti propisano što o kome i čemu trebamo misliti...? Ili je “pogrešna predodžba” to kada se za određenu osobu pogrješno misli da pripada nekoj od skupina prema osnovama navedenim u Zakonu (dakle, zabuna o nečijoj pripadnosti nekoj skupini), pa je se onda diskriminira kao što bi ju se diskriminiralo da zaista pripada toj skupini? Dakle, mislio sam da si “to i to” pa sam te zbog toga diskriminirao, ali inače ne bih da sam znao da ti nisi “to i to”. Tada je “pogrešna predodžba” isto što i zabuna o identitetu prema određenoj osnovi. Tada počinitelj jest diskriminator, ali je diskriminirao “krivu” osobu. I treća je mogućnost da se pod “pogrešnom predodžbom” misli na procjenu ima li uopće osnove za kakvu diskriminaciju – dakle, baš kako i piše, “temeljem pogrešne predodžbe o postojanju osnove”.

29. lipnja 2008. predsjedanje EU-om službeno su od susjeda nam Slovenaca preuzeli Francuzi i time vjerojatno donijeli Hrvatskoj jedno veliko olakšanje. Jer, iako se unaprijed moglo očekivati kako će slovenska politika pokušati dobro iskoristiti svojih pet minuta, točnije 6 mjeseci «vladavine», nitko ipak nije vjerovao da će Slovenci «zapucati» iz svog raspoloživog oružja. Ako bismo napravili kratki pregled ove šestomjesečne napetosti i pritisaka koji su kontinuirano dolazili preko granice, valja se ponajprije prisjetiti famoznog ZERP-a u svezi s kojim su Slovenci počeli paradirati još prije nego što je trebao stupiti na snagu, koristivši apsolutno svu moć položaja predsjedavanja Unijom za lobiranje, u smislu da se primjena istog Hrvatskoj nikako ne dozvoli. Naravno da se iza čitave galame oko ZERP-a i njegove primjene nisu nalazile tri slovenske koče i količina ribe koju bi one izlovile, već mnogo bitnije i Slovencima vitalnije pitanje rješavanja graničnih sporova s Hrvatskom, a na koje bi primjena zaštićenog ekološkog pojasa mogla imati velikog utjecaja, dođe li do međunarodne arbitraže. Sve u svemu u čitavoj je zbrci oko sastavljanja Vlade u Hrvatskoj Rupel iskoristio priliku i činjenicu da je hrvatskoj političkoj eliti već poslovično važnije zauzimanje udobnih fotelja i položaja koje donose moć i povlastice, a time i imovinsku korist, nego zaštita nacionalnih interesa.(mmb)

Objavljujemo dio predavanja Jure Vujića, geopolitičara i publicista, održanog u Kulturno Informativnom centru  3. lipnja 2008. na temu - Euroazijatizam protiv Atlantizma. Izdvajamo: "Euroazijatsvo teži prema rehabilitaciji velike geopolitike "velikih prostora" ("velike" politiku teoretiziraju Nietzche i J. Freund, kao pojavnost teleološke, prakseološke i eshatološke dimenzije). Takav geopolitički smjer se suprotstavlja postmodernom trendu relativizacije i neutralizacije prostora. "Svaki prostor ima politički značaj i vrijednost", rekao je Ratzel. Geopolitika ima svoje mjesto i značaj u suvremeno doba kada se nove zemljopisne karte redistribuiraju na planetarnoj razini. Geopolitika također relativizira ulogu ideoloških faktora koji su mobilni, te poziva na poštivanje i reaktualiziranje prostornih konstanta i varijabala koji transcendiraju režime kao i političke ideje. Primjerice , Hitler zaslijepljen sa svojim nacističkim idejama, zaratio se sa Rusijom, kontinentalnom silom, kad se htio udružiti s engleskom, pomorskom silom. To je dobar primjer kako ideologija može biti uzrok katastrofe i vojnog poraza kao i geopolitičke nedalekovidljivosti. Danas ista opozicija postoji između geopolitičke logike i "civilizacijske" logike. Poneki analitičari poput Huntinghtona govore o "ratu civilizacija", dok Islam kao i Zapad ne čine nikakvi homogeni i koherentni geopolitički entitet. Euroazijatska koncepcija geopolitike je na tragu Schmittove povijesne i geopolitičke interpretacije, koji je govorio da je svjetska povijest borba između kontinentalnih sila i pomorskih sila. Zemlja , Tellus, je središte diferenciranih teritorija."

Zakon o suzbijanju diskriminacije obiluje široko i nejasno postavljenim pojmovima koje nigdje jasno ne definira. Kad su k tome ti pojmovi u Zakonu međusobno upućeni jedni na druge, tada je velika opasnost slobodnih i samovoljnih potpuno različitih, pa čak i suprotnih tumačenja Zakona. Time je on u suprotnosti s načelom određenosti zakona “nullum crimen sine lege certa” (nema krivnje bez jasnog/određenog zakona). Nejasan zakon stvara pravnu nesigurnost građana, a ne bolju zaštitu. Ovakav Zakon o suzbijanju diskriminacije upravo je primjer propisa koji će uzrokovati pravnu nesigurnost građana na svim područjima života, a pogodovat će zapravo samo određenim radikalnim ideologijama koje se za “prava” “pojedinca” bore i protiv volje toga istoga “pojedinca” koji im, usput rečeno, nikada i nije dao mandat da ga predstavljaju. Ovaj je Zakon bjelodani primjer zakonodavnog nasilja nad građanima u čije se ime i za čiju korist on tobože donosi.(I.Relković)

Mjesec dana poslije Titove odluke da ih "s veseljem" potjera iz svoje partije i anatemizira kao izdajnike komunističke utopije, u Moskvi su u roku od samo nekoliko minuta strijeljana trojica osnivača KPJ. Zbilo se to 19. travnja 1939. kada su pripadnici strijeljačkog odreda Staljinovog NKVD-a po kratkom postupku likvidirali Kostu Novakovića, Simu Miljuša i dr Simu Markovića. Kosta Novaković je jedno od najkrupnijih imena srpske ljevice 20. vijeka. Rođen je u Čačku 1896. godine. U Beogradu je završio Filozofski fakultet i postao član Srpske socijaldemokratske partije. Bio je sekretar Radničke komore Srbije, urednik listova "Budućnost", "Radničke novine", "Radnik" i "Borba". Na osnivačkom kongresu KPJ izabran u njezino najuže rukovodstvo. Jugoslavenske komuniste je zastupao na dva kongresa Kominterne.( J. Hečimović Nikšić)

Forum za slobodu odgoja izrazio je u nedjelju duboku zabrnutost i ogorčenost činjenicom da su se makarski srednjoškolci odlučili "okititi" nacističkim simbolima.  U priopćenju se ističe kako je objašnjenje učenika da se radilo o šali jednostavno neprihvatljivo jer javno isticanje ustaškoga, fašističkoga i nacističkog znakovlja nipošto ne može biti šala, pa je netko itekako za to odgovoran. Krasno. I sve bi bilo u redu da ne postoji nekoliko nedoslijednosti, barem što se reagiranja spomenutog Foruma tiče. Pod broj jedan, učenici su se istina Bog slikali ispod znaka kukastoga križa, a njihovu neinformiranost, neznanje i glupost potvrđuje činjenica da se na slici uopće ne radi o nacističkom simbolu, već znaku budističke religije. Toliko o «ozbiljnosti i opasnosti» namjera nekolicine pubertetlija, koji vjerojatno ni sami ne znaju što su spomenutim činom htjeli postići, osim možda napraviti nepodopštinu. A podigli su medijske prašine i više no što je bilo tko mogao i sanjati, jer nekima dokazi o neonacistima u Hrvatskoj trebaju više nego ikada.(mmb)

Prenosimo dio predavanja Jure Vujića, geopolitičara i publicista, održanog u Kulturno informativnom centru (12. lipnja 2008.) na temu šezdesetosmaša i diktature političke korektnosti. Izdvajamo: "Kad je riječ o značenju revolucije 68. onda ne smijemo zaboraviti da zadiremo u domenu duboke mitologizacije i fantastike. Naime, 68. je postala kabalistička cifra i pomodna paradigma današnjeg vladajućeg liberalno-lijevog meanstreama u zapadnom svijetu. Međutim ako uzmemo u obzir same poznate slogane šesdesetosmaša: „budimo realni tražimo nemoguće“, „želim nešto reći ali ne znam što“, „zabranjeno je zabraniti“ i ako je činjenica da je takva tzv. revolucija započela u Parizu kad su se studenti prigradskog sveučilišta Nanterra pobunili protiv „kućnog reda“ koji je zabranjivao ženske posjete studenskim domovima, onda je lako ustanoviti da je zapravo riječ o jednoj smišljenoj mistifikaciji koja nastoji prekrivati kako kaže R. Aron subverzivno djelovanje jedna buržoaske generacije koja je htjela uzvisiti jedan karnaval na rang oktobarske revolucije. Za mene 68. ima više sociološke značenje negoli na terenu ideja ili političke povijesti i filozofije. 68 je velika aventura generacije baby booma, zlatne francuske mladeži „tridesetih slavnih“ ( trente glorieuses) ili bogatih američkih sveučilištaraca Yalea i Berkleya. Jedan revolt dezorijentirane generacije, razmažene djece, koji su uživali u potrošačkom društvu i materijalnom blagostanju ali su umirali od dosade. Mislim da čimbenik dosade je bio odlučan u takvoj pobuni više negoli čimbenik organizirane ideološke subverzije."

Prije dva tjedna neki mediji podrobnije su izvijestili o načinu na koji je Josip Broz Tito došao do vlasti unutar komunističke partije, točnije fizičkom likvidacijom "drugova" komunista koji su na hijerarhijskoj ljestvici bili puno iznad njega. Ti podatci jasno su vidljivi iz dokumenata većinu kojih je povjesničar i psihoanalitičar Silvin Eiletz (79) u Ruskom državnom arhivu za socijalnu i političku povijest (RGASPI) objavio u nedavno predstavljenoj knjizi “Titove tajnovite godine u Moskvi 1935.-1940.” No, da su te činjenice mnogima bile poznate i prije dokazuje feljton člana Hrvatskoga kulturnog vijeća Josipa Hečimovića-Nikšića, objavljen 2005. u Hrvatskome slovu, a koji ćemo donijeti u četiri nastavka. Izdvajamo: "U ovomu feljtonu pokazat ćemo kakav je bio «drug Tito» prema svojim najbližim suradnicima-komunistima i koje je sve likvidirao da se dočepa vlasti, jer mu je to bio glavni cilj u životu. Još uvijek nisu otvoreni svi arhivi (vjerojatno nikada i ne će biti) koji bi pokazali i dokazali svu zločinačku ćud Josipa F. Broza. Vidjet će se u ovomu feljtonu kako krvoločan prema «svojim crvenim drugovima», pa se iz toga može izvući zaključak kakav je tek bio prema «klasnom neprijatelju»."

Prema zadnjim dostupnim podatcima njemačkog Statističkog ureda iz Wiesbadena broj hrvatskih državljana u Njemačkoj 31.12.2007. godine iznosio je 225.309 tj. 3,1% svih stranaca. U odnosu na predhodnu godinu smanjen je za 2.201. U braku se nalazi 72.226 osoba, od tog broja 16.659 je s jednom/jednim njemačkim državljaninom, dok ih 113.604 navedeno kao neoženjen/neudana. 12.968 živi rastavljeno, a 5.870 je udovac/udovica. 21,8% svih Hrvata rođeno je u Njemačkoj, tj. 49.117. Kod muških ta je kvota 22,6%, a kod ženskih 21,1%. Prosječna starost iznosila je 43,9 godine, a dužina boravka s 26,2 godine je jedna među najvećom među strancima.

Iz Glasa Koncila donosimo komentar Ivana Miklenića, koji ukazuje na kronične boljke hrvatskoga društva, baš kao što je to učinio i kardinal Bozanić u propovijedi povodom Dana državnosti. Kardinal je zbog toga od strane nekih medija i političara bio kritiziran, odnosno u potpunosti relativiziran.  Vjerojatno će se ovakve reakcije ponavljati i u buduće, no tako se sigurno ne će riješiti problemi na koje ukazuje Katolička Crkva. "Hrvatski državni aparat još uvijek nije sposoban, a čini se ni voljan, poduzeti korake da se uvođenjem principijelne zakonitosti - a što uključuje da zakoni budu stvarne i jasne pravne norme a ne politički ili ideološki ciljevi s rastezljivim odredbama - da se hrvatsko društvo oslobodi neprimjerenog utjecaja ljudi iz prošloga ideološkoga i totalitarističkoga režima i da se i te ljude integrira u pluralno demokratsko društvo u kojem ne smije biti ni privilegiranih ni podčinjenih. Da nema prave političke volje da se to - jedno od ključnih pitanja hrvatskog društva - počne rješavati, pokazuje i pasivan odnos države prema neraščišćenoj prošlosti koja se trajno zloporabi za nove optužbe, sukobe i podjele, a poznato je da samo objektivna istina oslobađa."

Iz Večernjeg lista donosimo kolumnu Tihomira Dujmovića u kojoj se osvrnuo na nedavnu izjavu Vesne Pusić kako Vlada potiče ustašku retoriku, upućenu jednako tako hladno i ubojito baš kao što je prije nekoga vremena servirana i laž o tome kako je Hrvatska bila agresor u BiH. Izdvajamo: "To je metak hladnokrvnog političkog snajperista. Jedva da ima optužbi koje poput kletvi nisu proteklih godina letjele po Hrvatskoj na ime Tuđmanove politike, ali ne znam da se netko u Saboru usudio Hrvatsku oglasiti agresorom na Bosnu i Hercegovinu. Osim Vesne Pusić. U prvom redu stoga jer je to neistina, ali i zato jer je svakom jasno da se tom izjavom puca u glavu hrvatskoj državi. Nešto slično vrijedi i s zadnjom njezinom diverzijom. Naime, Sanaderu možete tražiti raznih pogrešaka, ali optužiti ga da Vlada koju vodi ”tolerira i potiče ustašku retoriku” - mimo je pameti. Zna naravno Vesna Pusić da Sanader ne vodi takvu politiku, zna Vesna Pusić i to da se nakon njezine izjave u Bruxellesu pomno analizira metak koji je ispalila."

Sa internetskih stranica /www.ddrrh.com donosimo jedan prozni osvrt na dane ponosa i slave, borbe za svoju domovinu i tuge koju njeni branitelji danas, s obzirom na svoj položaj i status osjećaju u svojim srcima. Izdvajamo: "Ovo je priča o pobjedi i porazu,... priča o junaštvu, hrabrosti, danas će reći ludosti... priča o slobodi i okovima, tronu i blatu, slavi... priča o zaboravu! Ovo je priča iz prošlosti, pisana za budućnost... Priča kojoj je baš između te prošlosti i ove sadašnjosti izmijenjen dio sadržaja, neke stranice potrgane, krv kojom je pisana isprana ... Autori su, kao i oni u čija su srca upisali svoje snove, ostali baš na onim potrganim ili ispranim stranicama ... ili pak zalutali na onim svježe pisanim. A gdje su ostali njihovi snovi? Gdje je Istina?"

Prvi brodski vijak (propeler) konstruirao je Josip Ressel 1827. (prvi su parobrodi imali lopatice). Joseph Ressel bio je češkog i njemačkog podrijetla, i radio je kao šumarski inženjer u lijepom istarskom gradiću Motovunu. Zanimljivo je da je za ovo važno otkriće Ressel nadahnuće pronašao u običnom spiralnom vadičepu. Prvi su propeleri bili testirani na brodu u Trstu. Prvo putovanje preko Atlantika brodom kojeg je pokretao propeler obavljeno je za 40 dana, 1839., s Resselovim propelerom kojeg je poboljšao švedski inženjer John Ericsson.

Donosimo reportažu s proslave Dana državnosti na Trgu bana jelačića, 25. lipnja 2008. Izdvajamo: "Mnogi možda nisu primijetili kako među medijskim izvještajima s raznih događaja kojima je državni vrh popratio Dan državnosti, baš izvještaji s Trga bana Jelačića bili šturi i s malo slika. Baš neobično, reklo bi se, jer postrojavanje Hrvatske vojske pred državnim vrhom na glavnom trgu glavnog grada Republike Hrvatske po prirodi stvari bio je središnji događaj obilježavanja 25. lipnja, prilikom kojeg se državni dužnosnici izravno obraćaju okupljenom narodu. I, zaista. Svi najviši državni dužnosnici, predvođeni predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem, nedavno odlikovanim predsjednikom Vlade RH Ivom Sanaderom i nedavno odlikovanim predsjednikom Hrvatskog sabora Lukom Bebićem, zauzeli su svoja mjesta na glavnoj pozornicu u skladu s funkcijama koje obnašaju. Razne jedinice Hrvatske vojske postrojile su se u savršenom redu. A, predsjednik Republike Hrvatske održao je govor. No, nešto je nedostajalo. Broj okupljenih građana na središnjem zagrebačkom trgu bio tako mali da je cijeli događaj ličio na neku grotesknu scenu iz Fellinijevih filmova. Uredno postrojena vojska ispred pozornice na kojoj sjede najvažniji političari. Samozadovoljna lica izmjenjuju poglede. A izvan ograđenog prostora tek tu i tamo neki zalutali prolaznik ili turist. Sjećamo se vremena kada je smjena straže na Markovom trgu svaki dan prikupljala višestruko više gledatelja nego što je to bilo na Dan državnosti ove godine na Trgu bana Jelačića."

Povodom Dana državnosti koji je 25. lipnja 2008 godine trebao biti obilježen svečanim mimohodom na Trgu bana Jelačića, a koliko je bio svečan svjedoče i fotografije objavljene reportaže na kojima je uz redom pošlihtane dužnosnike vidljiva tek nekolicina namjernih ili slučajnih promatrača, održana je i svečana sjednica Vlade, na kojoj su bili nazočni i predsjednici republike i Sabora, Stjepan Mesić i Luka Bebić. Nakon govora premijera koji je izlagao o hrvatskoj punoljetnosti i obvezama koje ona sa sobom nosi mikrofona se prihvatio predsjednik Mesić. No on je i ovu prigodu iz samo njemu znanih razloga iskoristio za raspirivanje vatre, odnosno podjela hrvatskoga društva na partizane i ustaše 60 godina nakon Drugoga svjetskoga rata. Mesić ni ovoga puta nije rekao ni riječ o stvarima vezanima uz tu temu o kojima bi se danas još jedino trebalo pričati, a to su žrtve. Žrtve kako fašističkih, tako i komunističkih zločina, koje nikakav maskirani antifašizam ne može prikriti. No predsjednika ni ovoga puta žrtve nisu zanimale. Uostalom, za njega su zločini samo oni koji su se dogodili u Jasenovcu, Bleiburg preko njegovih usana ne prelazi često, a i kad ga se dotakne spominje ga na način da mu se što više ospori kvalifikacija zločina počinjenog nad hrvatskim narodom. U jednom od svojih mnogobrojnih "nadahnutih" monologa, uspio je čak zločine s Bleiburga usporediti s onima iz Domovinskoga rata, jer po njemu Bleiburg ne može obezvrijediti antifašizam, kao što ni zločini u ratu ne mogu obezvrijediti Domovinski rat! (mmb)

Pri kraju prošloga nastavka spomenuli smo da u izradu nacrta Zakona o suzbijanju diskriminacije nisu bile uključene vjerske zajednice, kao što nisu bile pozvane ni na javnu raspravu. Sada možemo reći da o svemu nisu bile obaviještene ni obiteljske ni braniteljske udruge, iako je predlagatelj Zakona Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koje se u svojem imenu rado “kiti” tim zajednicama. No zato su uključivane i pozivane neke udruge koje gotovo da imaju više zaposlenika nego članova! U jednoj izjavi potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor navodi da su u izradi Zakona “nevladin sektor predstavljali Centar za ljudska prava i HHO” (Večernji list, 11. 6. 2008.). Upravo je u prostorijama spomenutoga Centra održan “okrugli stol” 28. ožujka 2008. I ostali smo šokirani! Zašto?( I.Relković)

O novim stranicama i web dizajnu Hrvatske televizije nedavno je, zbog sličnosti s jednom drugom televizijskom postajom, bilo puno govora. Nekima se sviđa, a nekima manje. Naravno stvar ukusa. No jedno je doista zanimljivo. U izborniku nailazimo na posebnu kategoriju “Manjine” u kojoj se donose vijesti i video zapisi o djelovanju istih. Čak i Vlasi, kojih je, kako tamo piše, bilo na popisu 2001. slovima i brojkama samo 12 (dvanaest) su navedeni, odnosno posvećuje im se prostor. Na prvi pogled sve dobro i lijepo. Ali iseljenim Hrvatima , njihovoj svakidašnjici, životu i problemima se (osim jednog skrivenog priloga) nažalost na tim stranicama nije ostavilo zasebnog prostora. Stotine tisuća iseljenika za tu televiziju ne igraju izgleda značajniju ulogu. Sve kao u duhu “neplaćaju pristojbu - nisu zanimljivi”.