U Hrvatskoj je situacija što se filmskih festivala tiče ista ili slična kao i s medijima – organizatori su u pravilu ljevičarske postave, objektivnosti ni traga, pa se na kraju krajeva postavlja pitanje – sudjelovati ili ne. Tako nekako izgleda hrvatska „demokracija“ u prvom desetljeću 21. stoljeća. Prije nekoliko dana završio je Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox 2010., na kojem je između ostalih prikazan i film filmskog i TV redatelja i člana HKV-a Miroslava Mikuljana pod nazivom „Ljudi s mliječnog puta“. S obzirom da je riječ o jdnom od najboljih hrvatskih dokumentarista, koji je zbog svoje političke nepodobnosti od strane struke i medija često puta ignoriran i prešućen, već prošle godine svojevrsno je iznenađenje bilo uvrštavanje njegovog filma „Sam“ na ZagrebDox, ali film istodobno nije uvršten na Dane hrvatskog filma. Ove godine su se dogodila dva velika iznenađenja. Mikuljanov film "Ljudi s mliječnog puta" uvršten je u službeni program međunarodnog festivala dokumentarnog filma Zagrebdox (od 700 pristiglih odabrano je 65), a zatim se dogodilo nešto što posebno veseli - film je osvojio nagradu publike.(hkv)

Najprije se želim ispričati, jer vas u vašem odgovornom državničkom radu, ponovno ometam svojom zamolbom. Tužno je da se kao građanka moram obraćati najvišim političkim «autoritetima» u zemlji i to zbog toga, jer se moji prijatelji i ja u postojećoj političkoj kaljuži osjećamo nezaštićenima i jer na nižoj razini vlasti ne dobivamo traženu pomoć. S nama se vlada s relativno malim dobivenim brojem glasova, pod motom «izabrani smo demokratskim putem», a zapravo po jednopartijskom sistemu. To potvrđuje i potpuno ignoriranje dugogodišnjih zamolbi i prijedloga koji dolaze od građana ili onih udruga koje ne zastupaju samo prava manjina.(M.Ivanišević)

S internetskih stranica www.hrvatskipravoslavci.com donosimo članak Dražena Stjepandića u kojem otkriva tajne osobnog dnevnika Nikole Tesle, odnosno daje odgovor na pitanje zašto ga Beograd uporno skriva od očiju javnosti. "Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. Stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prapreci došli preko Novog Vinodola. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota!“

U četvrtak 18. ožujka 2010. u 19,00 sati, u hotelu Sheraton, Kneza Borne br. 2 u Zagrebu bit će predstavljena knjiga Milana Bobetka „Hrvatska mora iz rova“. Sudjeluju: akademik Ante Stamać, publicist Damir Borovčak, prof. dr. Zdravko Tomac i prof. dr. Miroslav Tuđman.

Nedavno imenovanje gospodarskog savjetničkog tima Predsjednika RH, uz već postojeće slične timove Vlade, izazvalo je ovih dana veliko zanimanje ovdašnjih visokotiražnih medija, pa onda i svekolike hrvatske javnosti. Ponekad se čak stječe dojam da se birao miss ili mister Hrvatske, a ne da se radi o tako ozbiljnim stvarima kao što je prolaz Hrvatske kroz turbulencije svjetske gospodarske krize. Na taj način mediji po običaju skreću pozornost javnosti sa suštine na pojavnost, po tisućljetnom receptu - što manje kruha to više igara, a valjda i više novina. Kako se naše realne gospodarske teškoće samo množe, unatoč množenja savjetničkih timova, možda vrijedi pokušati izreći i nekoliko ozbiljnih riječi. Kao što obično biva, njihova kratkoća previše pojačava kontraste, ali zato možda daje sažetu sliku cjeline.(S.Barišić)

Na Islandu je ovaj vikend održan referendum o tome hoće li Islanđani vraćati dug islandske internetske banke Icesave. Ovaj dug vraćao bi se poglavito britanskim i nizozemskim štedišama koji su štednjom u ovoj propaloj banci rado izbjegavali određena porezna opterećenja. O ovoj temi do sada nije općenito puno pisano u hrvatskim medijima, pa zato ovdje spominjemo kako su upravo Velika Britanija i Nizozemska vršile velike pritiske na Island kako bi njezino malobrojno stanovništvo na sebe preuzelo 4 milijarde eura duga nastalog propašću već spomenute banke. Ovi pritisci bili su takvima da je Europska unija početkom veljače i službeno zatražila od Islanda da prvo provede referendum pa da se tek onda nastave pregovori o članstvu te zemlje u EU.(mm)

S video predstavljanja monografije Suzanne Brooks Pinčević "Britanija i bleiburžka tragedija“, održanog 25. veljače 2010. godine u Zagrebu donosimo izlaganje urednika knjige Tomislava Nürnbergera. "Kada su veterani Hrvatskih oružanih snaga okupljeni u Klubu 242 (Ilica 242) saznali za englesko izdanje ove knjige, odlučili su organizirati tisak hrvatskoga prijevoda. Australski Hrvati su organizirali financiranje, uz zahtjev da prijevod bude na korijenskom hrvatskom, a nama je ostavljeno ostvarenje tog poduhvata. Knjiga je stajala prevedena, ali ne i lektorirana, nekoliko godina, čekajući bolja vremena ili druge ljude. Ako preskočimo te godine, ostaje oko godina i pol mog rada, zbog kojeg moja druga knjiga s radnim naslovom Hrvatski otpor EUtanaziji kasni. Krajnje pojednostavljeno, lekturu je u najkraćem mogućem roku zgotovio ing. Branimir Petener, prijelom gospođa Jadranka Lukić, tajnica Žrtvoslovnog društva, a ostale sitnice, uključujući i prijevode pojedinih pasusa, pale su meni u dužnost."

Hrvati su po odricanju postali svjetski prvaci. Cijelo desetljeće svake se godine odričemo dijela državnog dostojanstva. Godišnja odricanja postala su navikom, više se na njih nitko i ne osvrće, kamoli da postavlja pitanje njihove opravdanosti. Što su odricanja veća, to je veći i pad povjerenja u političke strukture i to se više nagriza veliko povjerenje koje uživa Katolička crkva. Ne ću nabrajati čega smo se sve odrekli u tekućem desetljeću, ne zato što ponavljanje nije majka znanja, nego zato što sve ono čega smo se odrekli ne bi stalo u opseg teksta. Rang lista ovogodišnjih odricanja je dugačka. Da se razumijemo, odricanja o kojima je riječ nisu u svezi s korizmom i čišćenjem tijela zbog jačanja duha u očekivanju Uskrsa. Puno su prizemnijeg karaktera i u dosluhu su s iskušenjima i načelima „kneza ovoga svijeta“.(N.Piskač)

Matica hrvatska Ogranak Bjelovar poziva na predstavljanje knjige Damira Borovčaka „Hrvatski osvrti“ koje će se u srijedu 10. ožujka 2010. godine s početkom u 19,30 sati održati u studijskom odjelu Narodne knjižnice „Petar Preradović“, Trg Eugena Kvaternika 11/2 u Bjelovaru. “Hrvatski osvrti” je zbirka osvrta o knjigama 19-orice idejno bliskih domaćih i stranih autora koji se zalažu za pozitivne promjene u hrvatskom društvu te njihovih 26 knjižnih naslova, više ili manje poznatih hrvatskoj javnosti. Na predstavljanju sudjeluju: Zdravko Ivković - predsjednik MH – Ogranak Bjelovar, Marija Slišković - voditeljica projekta Žene u Domovinskom ratu, Predrag Matić Fred - dragovoljac u obrani Vukovara i ratni vojni invalid, Mladen Lojkić - publicist katoličkog svjetonazora i Damir Borovčak – autor.

Odlaskom prvo Ive Sanadera, a sada i Stjepana Mesića s vlasti Hrvatska je u neku ruku otvorila novu stranicu. Nalazimo se usred ozbiljne ekonomske krize, mnogi ljudi zaposleni u proizvodnji svakodnevno ostaju bez posla, seljački prosvjedi u punom su zamahu, dok novinske stupce ispunjavaju korupcijski skandali. Problemi s kojima se kao društvo suočavamo su vrlo ozbiljni, a ništa sustavno da ih se izbjegne sve ove godine nije ni poduzeto, ni napravljeno – upravo obrnuto. Hrvatska je cijelo vrijeme živjela kao da dugovi nikada ne će doći na naplatu, i kao da će svi politički promašaji na vanjskopolitičkom planu biti sutra nevažni i bez posljedica. Međutim, dugovi dolaze na naplatu, pa su tako i ovi hrvatski, a činjenica kako danas našu zemlju nitko više na međunarodnom planu ne uzima preozbiljno sada sigurno nije od pomoći.(mm)

Da je kojim pukim slučajem hrvatski konzorcij «IGH-Konstruktor-Tehnika» dobio bankovna jamstva za navedeni 'posao stoljeća' u Crnoj Gori, vjerojatno bi i Petar Vlahov, u emisiji 'Hrvatska uživo', uživao u tom povijesnom događaju. Ponosila bi se i moja opljačkana i danas prezadužena domovina Hrvatska. Ovako, kad jamstava nema ,a nema ni 'posla stoljeća', doveo naš Petar u studio novinara - „istraživača“ iz Slobodne Dalmacije - stručnjaka za tunele, a uz njega još i velikog menedžera za mutne građevinske poslove, arhitekta-Coningovca Radimira Čačića, koji se izgleda potpuno oporavio od psihičkog šoka zbog 'svoje' velike osobne tragedije na mađarskoj autocesti. Udariše oni drvljem i kamenjem po privatnom Konzorciju, jer bolje da posao ta hrvatska tvrtka nije ni dobila, samo bi se osramotila, a koncesijski ugovor je bio samo puka PP-farsa kako bi im dionice dobile na vrijednosti.(D.Kalafatić)

1982. izbio je, po ondašnjem jugoslavenskom mnijenju, pomalo čudan rat. Zaratile su Argentina i Velika Britanija oko Falklandskih otoka. Bilo mi je tada tek dvadesetak godina i svjetska politika me nije previše zanimala pa sam, kao i većina mojih vršnjaka, zaključio da se tu više radi o britanskom spašavanju časti i principijelnoj obrani imperijalne slave negoli o stvarnom britanskom interesu da pod svojom vlašću zadrži nekoliko polupustih otoka i ''dva-tri stada ovaca''. Takvima su naime bili ovdašnjoj javnosti predstavljeni Falklandski otoci. Kad se toga sjetim, odmah mi bude jasno zašto je na danas na tribinama gdje se govori o politici publika redom starija od pedeset. Mlade zanimaju neke druge stvari, priča o politici, ukoliko nije poziv na revoluciju, čini im se dosadnom.(D.Pešorda)

U subotu 6. ožujka 2010. godine u dvorani „Novinarskog doma“ u Zagrebu pred više od 300 izaslanika u Zagrebu održana je utemeljiteljska skupština HSP dr. Ante Starčević za Grad Zagreb. Tom prilikom, za predsjednika je jednoglasno izabran mr. sci. Trpimir Goluža, dr. med.. Također, izabrana su i sva ostala Statutom predviđena stranačka tijela. Nazočne su pozdravili najviši stranački dužnosnici, glavni tajnik Pero Ćorić, zamjenici predsjednice prof. dr. Radoslav Galić i mag. iur. Pero Kovačević, te predsjednica stranke Ruža Tomašić.

Iz Večernjeg lista prenosimo kolumnu Milana Ivkošića pod naslovom "Josip Broz Rohatinski". Prvi je to tekst u vodećim hrvatskim medijima u kojem se raspravlja o "slučaju Rohatinski", odnosno o "slučaju Marić", a ne prenose se tek šture rečenice o tome kako je predsjednik saborskog Odbora za financije i proračun Goran Marić kritizirao neke poteze guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog. Na to je guverner Rohatinski reagirao ne argumentima, već prijetnjom ostavkom. A kako primjećuje Ivkošić, budući da Rohatinski dobiva bjelosvjetske nagrade, on je nedodirljiv, pa je predsjednica Vlade odmah ušutkala svoga saborskog zastupnika. Dakle, zakonito izabranog predstavnika naroda se ušutkava i kori zbog njegovih riječi u Saboru?! Ne ulazeći uopće u sadržaj Marićevog obraćanja Hrvatskom saboru, već ta činjenica pokazuje koliko se u Hrvatskoj razmahala partitokracija i ugušula demokraciju. Iako je taj slučaj središnja tema Ivkošićevog komentara, njegova zapažanja mnogo su šireg dometa od tek još jednog primjera sluganskog mentaliteta hrvatske vlasti koji se, ne prvi put, očituje kroz ušutkavanje svakog kritičkog glasa.(djl)

Duboka religiozna dinamika iz koje su nastali križarski pokreti dovela je do nastanka redovnika – vitezova. Nastala su tri velika viteška reda: Ivanovci, Templari i Njemački red. Osim triju redovničkih zavjeta obvezali su se služiti iscrpljenim i oboljelim hodočasnicima te da će štititi sveta mjesta protiv nevjernika. „Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama“ poznati još kao „Vitezovi Templari“ ili samo „Templari“, osnovani su od strane osmorice francuskih vitezova 1118. godine. Prepoznatljivi su bili po crnom ogrtaču s crvenim križem na prsima. Prvobitno središte reda bilo je u blizini mjesta gdje je nekada stajao Salomonov hram, „Templum Salomonis“, po kojemu su i dobili ime. Osnovani su s ciljem da bi pomogli u obrani novog Jeruzalemskog kraljevstva od okolnih muslimana kao i da bi štitili sve brojnije hodočasnike koji su pristizali u Svetu Zemlju nakon oslobođenja.(D.Patafta)

Na temelju članka 15. Statuta Hrvatskoga kulturnog vijeća sazivam redovitu Godišnju skupštinu Hrvatskoga kulturnog vijeća, koja će se održati u subotu, 13. ožujka 2010., u 11.00 sati, u Zagrebu, u prostorijama «Hrvatskoga slova» i Hrvatske kulturne zaklade, Ulica Hrvatske bratske zajednice 4.(razizemlje Nacionalne i sveučilišne knjižnice).(H.Hitrec)

Vaša izjava gospođo predsjednice Vlade RH na provokacije, koje vrši srpski predsjednik Boris Tadić, pokazuje kao da niste upoznati s bitnim dokazima, koji cijelom svijetu pa i srpskoj javnosti ukazuju, da je Tadićev pristup neodrživ. Organizacija ujedinjenih nacija imala je veliki broj svojih stručnjaka i predstavnika koji su dugo proučavali stanje na području BiH. Iz toga je proisteklo Izvješće specijalizirane institucije UN odnosno Report of the Economic and Social Council UN, 22. Aug. 1995., u kojemu se pod točkom 93 navodi:„.... Pad Srebrenice i Žepe doveo je do tragedije, gubitka života i ozbiljnog ugrožavanja ljudskih prava. Istodobno, to je ozbiljno potkopalo vjerodostojnost Vijeća sigurnosti, generalnog tajnika i cijelog sistema Ujedinjenih naroda.....“.(dr.sc.I.Lisac)

Sve otkako je legendarna američka filmska glumica Bette Davis nadjenula pozlaćenom kipiću Akademije filmskih umjetnosti i znanosti ime Oscar, jer ju je izgledom neobično podsjetio na njenog ujaka Oscara, svake godine iznova svjedočimo groznici koja trese Hollywood i cijeli filmski svijet. Zanemarimo na trenutak sve popratne pojave, od agresivnih kampanja nominiranih filmova, do dragulja i toaleta visoke mode koje su nepresušan izvor radosti i komentara nježnijeg (i ne samo njega) spola, i pogledajmo kako ustvari izgleda film koji konkurira za „Best picture“ (najbolji film) nagradu 2010. godine. Vizualno i zvučno savršen, film današnjice bombardira gledatelja svim mogućim podražajima, tako da u konačnici možda ipak pomalo pati - priča. Uzmimo za primjer blockbuster Jamesa Camerona - Avatar, najskuplji film svih vremena, film novih tehnologija i revolucionarnih CGI efekata, koji upravo obara sve rekorde na kino blagajnama (zanemarimo li neizbježnu inflaciju), i na široka vrata 3D tehnologijom impresionira široke mase apsolutnom vizualnom fantazijom.(nn)

"U Dubrovniku je u kasnije vrijeme vrhovnu vlast imalo u rukama 'Veliko vijeće', u kojem su bila izabrana odrasla vlastela; to je vijeće izdavalo i mijenjalo zakone i sve važnije odredbe, postavljalo sve više činovnike, a po njima i niže - jednom riječju cijela uprava općine, a kasnije republike morala je udovoljavati njegovoj suverenoj volji, a svi su javni namještenici bili njegovi eksponenti i njemu odgovorni. Kada je Veliko vijeće nastalo, ne znamo, ali kao svuda u srednjem vijeku, tako se bez sumnje i u Dubrovniku razvijalo usporedno sa samom općinom: najprije su se ugledniji stanovnici mjesta (sa)stajali dogovarati o stvarima koje se tiču cijeloga mjesta, a zatim su malo-pomalo moćniji i bogatiji o tim stvarima sami odlučivali i ne pitajući slabije i siromašnije, dok su se napokon ta gospoda pretvorila u kastu vlastele što su ostalima jednostavno zapovijedali. Ne znamo, dakle, kada je zbor te gospode-vlastele postao priznatom javnom vlašću i kada je dobio to ime, koje svakako pretpostavlja da je uz to Veliko vijeće bilo i drugo, kakvo je bilo i u Dubrovniku 'Malo vijeće' koje je vršilo odredbe Velikoga; ali svakako Veliko je vijeće bilo dosta vremena prije 1235. kada se prvi put spominje u dokumentima. Nije također sigurno da li je u starije vrijeme vrijeme ipak postojala neka vlast i nad Velikim vijećem.(Đ.Bašić)

3. ožujka 2010. godine u Splitu u Velikoj dvorani nadbiskupskog sjemeništa predstavljene su 3 knjige mons. Jurja Batelje o kardinalu Alojziju Stepincu. S tog predstavljanja donosimo izlaganje prof. Branimira Lukšića. "Kad su došli na vlast u Hrvatskoj nakon 2. svjetskoga rata komunisti su likvidirali veliku većinu intelektualaca, profesora, pisaca, akademika, svećenika, redovnika i redovnica, koji su svojim znanjem i ugledom odskakali od komunističkog idealtipskog čovjeka, zbog navodne kulturne suradnje s okupatorom. Konačno je došao red i na najvišu duhovnu vertikalu, na zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca. Tada se obistinio jedan dio Stepinčeve proročke vizije koju je on zabilježio u svome dnevniku još 5.studenoga 1940. godine: “Pobijedi li Njemačka biti će grozan teror i propast za male narode. Pobijedi li Engleska ostat će na vlasti masoni, Židovi, prema tome nemoral, korupcija u našim zemljama. Pobijedi li SSSR onda je đavo dobio vlast nad svijetom i pakao“."

Ovih su se dana na političkoj sceni i u hrvatskoj javnosti općenito lomila koplja treba li Republika Hrvatska dati jamstva koja su hrvatskom konzorciju Konstruktor-IGH-Tehnika potrebna kako bi se sklopio takozvani „posao stoljeća“. A taj „posao stoljeća“ značio bi gradnju autoceste u Crnoj Gori, koja zapravo spaja Srbiju s crnogorskim morem. Spomenuti ugovor s hrvatskim konzorcijem ukupno je trebao vrijediti 2,77 milijardi eura. Ali, kako uvijek i svugdje postoji neka zamka, pa ovoga puta od čitave priče na koncu ne će biti ništa jer je Vlada na čelu s Jadrankom Kosor na spomenuta jamstva Republike Hrvatske stavila veto.(mmb)

Prema saznanjima B92, Srbija će u petak uputiti zahtjev britanskom tužiteljstvu za izručenje Ejupa Ganića. Neizvjesno je hoće li Velikoj Britaniji biti poslana i sva prateća dokumentacija o Ganiću, jer je istraga u tijeku, saznaje index.hr. Procjenjujući ponašanje Velike Britanje u subobima na području nekadašnje Jugoslavije, gdje je Srbija napala sve bivše Republike i SAP Kosovo, nikakvo iznenađenje ne bi bilo da izruči gospodina Ganića Srbiji. Ali... Po kojem to zakonu Srbija ima nadležnost za raspisivanjem tjeralice i optuživanjem državljana druge države za navodne zločine na području druge države. Naime, JNA i Jugoslavija u svibnju 1992. godine više nisu postojali. Prema tome na produčju BiH je mogla biti samo srpska vojska (koju je Srbija krstila JNA).(Horvatska.com)

Danima razmišljam o napisanim komentarima čitatelja, te njihovim idejama; da li se političar treba uključiti u neki protest protiv vlasti ili ne. Iako je to složena misao, istina je samo jedna i po meni ona takva nosi progres. Svako determiniranje nečega očitog uvijek dobije loše konotacije. Politika ima u mogim prosvjedima svoje prste, iako se nazivaju "spontanima", a nekako nam je najveće mjerilo takve "spontanosti" unio Milošević s njegovim "događanjem naroda", pa sad svaki političar dobro osluškuje teren prije samog uključivanja u takve proteste i štrajkove.(I.Drenjančević)

Donosimo kratku najavu novoga broja Hrvatskoga slova od 5. ožujka 2010.

Donosimo prijedloge Hrvatskoga kulturnog vijeća u svezi s prijedlogom nacrta promjena Ustava Republike Hrvatske. "Hrvatsko kulturno vijeće, udruga hrvatskih intelektualaca, provelo je 15. veljače 2010. javnu raspravu o Prijedlogu nacrta promjena Ustava Republike Hrvatske. Prijedloge iz rasprave dostavljamo u obliku prijedloga na Prijedlog nacrta promjena Ustava RH."(hkv)

Novi predsjednikov Ured bio je ovih dana predmet velikoga zanimanja javnosti i mnogih medijskih napisa. Nije ni čudno, tema je aktualna, a pored svega nije nedostajalo skandala. Naravno, novi sastav Ureda mnogi nisu pozdravili - za početak vjerojatno svi oni kojima se ne sviđa sam novi predsjednik, a takvih sudeći po izbornim rezultatima i nije malo. Tako zasigurno ne veseli mnoge što će treći predsjednik biti kontinuitet ponajviše Račanove i Mesićeve politike, ali što se tu može. Izbori su iza nas. „Desnica“ ih je izgubila kako ih je izgubila, odnosno Pravda ih je dobila kako ih je dobila, i tu se do sljedećih izbora promijeniti više nema što. Pa možda ni tada kako stvari na „desnici“ danas stoje, ali to je već i neka druga tema. Ipak, u svakom zlu ima i nečega dobroga, pa primjećujemo kako kadrovska križaljka na Pantovčaku ima i pozitivnih aspekata.(mm)

Savjet crnogorske Vlade za izgradnju autoputova preporučio je Vladi Crne Gore da na idućoj sjednici definitivno raskine koncesijski ugovor s hrvatskim konzorcijem jer nije osigurao jamstva za financiranje izgradnje autoputa Bar – Boljare u skladu s uvjetima međunarodnog natječaja. Zbog neispunjenja uvjeta natječaja, Crnogorci su bili prisiljeni otkazati taj 'posao stoljeća' hrvatskom konzorciju vrijedan 2,77 milijardi eura i obratiti se 'drugoplasiranom' koji je dao za 1,2 milijarde eura višu ponudu!? Drugoplasirani na natječaju, izraelsko-grčki konzorcij ACH-Aktor koji je ponudio 3,9 milijardi eura za izgradnju autoputa Bar – Boljare, bit će pozvan na nove pregovore kao 'prvoplasirani', s ograničenjem da u mjesec dana dostavi traženu dokumentaciju i potpiše ugovore. Uistinu, teško je povjerovati da je 'drugoplasirani' na natječaju ponudio cijenu koja je viša za četrdeset posto(3,90:2,77)….i u konačnici dobio posao; bogata li je ova državica Crna Gora!(D.Kalafatić)

Ustavni progon hercegbosanskih Hrvata iz Republike Hrvatske, što ga je godinama poticala uglavnom oporbena politička elita, a na posljetku prihvatila i Vlada, donijet će nevolje ne samo Hrvatima, koji su ostali izvan granica matične države, nego i samoj Republici Hrvatskoj. Zbog neravnopravna položaja u Bosni i Hercegovini, a sad politički napušteni i zakonski diskriminirani u Hrvatskoj, hercegbosanski Hrvati su prisiljeni na teritoriju, koji je većinski u njihovim rukama, formirati vlastitu federalnu jedinicu. Bošnjačka ratna politika i poslijeratni sarajevski unitarizam potisnuli su Hrvate iz mnogih dijelova središnje Bosne pa će im teritorij od Drvara preko Mostara do Stoca ostati jedina uporišna točka. Nakon diskriminirajućih odluka u Hrvatskom saboru, njihove opravdane zahtjeve mogu trenutno čak i zaustaviti sarajevski i međunarodni pritisci, nu težnje naroda nikad ne će spriječiti pa će svako demokratsko očitovanje volje ići u prilog njihovu osamostaljenju.(M.Kovačević)

HKZ i Hrvatsko slovo pozivaju vas na prikazivanje televizijske drame „Doktorova noć“, snimljene 1990. prema noveli Milutina Cihlara Nehajeva, redatelja Miroslava Mikuljana i scenaristice Marije Peakić-Mikuljan. Tom prigodom povest će se i razgovor o tome zašto se danas ne snimaju drame i filmovi ili ne pišu scenariji prema dobrim literarnim predlošcima i u skladu s hrvatskom baštinom, te kakav je položaj hrvatskoga intelektualca danas. U razgovoru će sudjelovati niz priznatih hrvatskih televizijskih i radijskih autora. Prikazivanje filma kao i razgovor o navedenim temama održat će se u četvrtak, 4. ožujka 2010. U 19,00 sati u prostorijama HKZ-a i Hrvatskog slova, Hrvatske bratske zajednice 4 (NSB) u Zagrebu.

8. veljače 2010. godine u Zagrebu je u organizaciji Hrvatskoga kulturnog vijeća održana tribina pod nazivom "Pokušaji rehabilitacije četništva u RH" s koje donosimo izlaganje Jadranke Matašin. “Pitajte me zašto sam večeras ovdje? Osjećam da me On, koji nam je podario život i sve u njemu poziva i proziva na: odgovornost za mir, jer svi smo mi pozvani da ga gradimo mir. Za izgradnju mira potrebno se odgajati, polazeći od širokogrudnih odluka na osobnoj i obiteljskoj razini, kao i na razini zajednice i politike. Zbog suludih ideologija tadašnjih političara, etničkim čišćenjem katolika 1941. godine, 2364 duša je protjerano iz župe Boričevac u velikom egzodusu širom Hrvatske, a ognjišta su im uništena kao i sam objekt crkve RBD Marije kao župne crkve. Kulen Vakuf, Bihać, željeznički transporti, život prognanih i obespravljenih po Slavoniji, sve do Apatina, Bjelovara; do danas obespravljeni zbog imovinsko pravnog statusa i nikad pružene zadovoljštine kroz bilo kakav oblik naknade oduzetog. Danas rješavanje imovinsko pravnog statusa oduzete imovine i sve borbe kroz obnovu gruntovnih knjiga, crkvenog objekta kao i stvaranje uvjeta mogućeg povratka. Što znači obnova spomenika ''Ustanku naroda Like u Srbu''? Kojeg naroda, pitam Vas, povijesničari, recite molim Vas tko je tu ustao protiv koga, tko je učinio genocid, egzodus i kultorocid?

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ili – pučki rečeno – Haaški sud, osnovan je – na temelju Izvješća Glavnog tajnika UN-a - Rezolucijom Vijeća Sigurnosti 827 (1993) od 25. svibnja 1993. Tada je prihvaćen i Statut tribunala kojime je određena stvarna, prostorna i vremenska nadležnost MKSJ. Izvješćujući 3. svibnja 1993. Vijeće sigurnosti o nastanku tog tribunala, glavni tajnik UN-a izrijekom je napomenuo kako je, sukladno zahtjevima Vijeća, pozvao zemlje članice i međunarodne organizacije da upute svoje preporuke, prijedloge i opaske o utemeljenju međunarodnoga kaznenog sudišta za bivšu Jugoslaviju. Svoje je prijedloge i opaske uputilo 29 zemalja članica, jedna nečlanica (Švicarska) i mnogobrojne međunarodne organizacije i udruge. Među onima koji su primjedbe uputili bile su Jugoslavija i Slovenija, ali nije bilo Hrvatske! Oglasile su se mnogobrojne udruge odvjetnika i pravnika uopće, ali među njima nije bilo hrvatskih strukovnih udruga za kazneno ili međunarodno pravo, ni udruga sudaca ili odvjetnika! Neshvatljiva pasivnost i naivnost Hrvatske vjerojatno se može objasniti naivnim mišljenjem tadašnje političke vrhuške da će MKSJ suditi isključivo Srbima, a ne i Hrvatima, što se kasnije pokazalo netočnim.(D.Dijanović)

Kad jedna mala i prezadužena zemlja u recesiji kao što je Hrvatska otvori jedan svjetski značajan muzej pračovjeka - neandertalca, vrijedan 60 milijuna kuna, onda je protokolarni red da tom otvaranju nazoči i njen Predsjednik. Sjetimo se samo Josipovićeva vitalnog prethodnika koji je imao vremena za 'sve', od rezanja vinove loze za Vincekovo do stočnog sajma u Gudovcu. Doduše, Stipan je izbjegavao jedino Katoličku crkvu opstruirajući svečane mise za Domovinu, bile one u Zagrebu, Kninu ili Vukovaru. Ali nasljednika mu Josipovića ovom prigodom u Krapini nema jer je zauzet važnim administrativnim poslovima, između ostalog: obilježavanjem Dana bolesti i bolesnika. Ustvari, pravdoljubivi čovjek se možda uvrijedio jer mu zlobni 'desničari' nisu na vrijeme poslali poziv pa je delegirao svoju vrijednu savjetnicu za svekolika društvena pitanja, Zrinku Vrabec-Mojzeš koja na otvaranju ni jedne riječi nije prozborila. No, je li stvar samo u administraciji i zaboravu?(D.Kalafatić)

Prema anketi Europske komisije Eurobarometer, objavljenoj u listopadu 2009. godine, samo 24 posto Hrvata podržava ulazak Hrvatske u Europsku uniju, 37 posto Hrvata su izravno protiv ulaska, dok je ostatak ispitanika još neodlučan. U Hrvatskoj nažalost nema demokratske rasprave po pitanju ulaska Hrvatske u Europsku uniju. U medijima se pojavljuju samo mišljenja onih koji su za ulazak dok se istovremeno totalno ignorira mišljenje relativne većine Hrvata koji su izravno protiv ulaska. Da bih potkrijepio tu tvrdnju, nudim nagrade u ukupnom iznosu od 10 000 kuna za novinske članke objavljene u razdodblju od 1.12.2008. do 31.1.2010. u tiskanim domovinskim izdanjima hrvatskih dnevnih novina Vjesnik, Jutarnji list, Večernji list, Slobodna Dalmacija, Glas Slavonije i Novi list. Novinski članci moraju u tekstu sadržavati ime i prezime hrvatskog građanina koji jasno kaže da se protivi ulasku Hrvatske u Europsku uniju, te razlog zašto se protivi. Pritom nije dovoljno samo kritično mišljenje o funkcioniranju ili ponašanju Europske unije, već jasno izrečeni i nedvojbeni stav da se dotična osoba protivi ulasku Hrvatske u Europsku uniju.(M.Bošnjak)

Društvo hrvatskih književnika organizira predstavljanje nove knjige Stjepana Šešelja “Približene daljine Duhovne Hrvatske”, koje će se u četvrtak, 4. ožujka 2010. godine s početkom u 12,00 sati održati u njihovim prostorijama na adresi Trg bana Jelačića 7/1 u Zagrebu. Sudjelovat će: Milan Ivkošić – novinar, Ante Sekulić – književnik, Đuro Vidmarović - književnik i autor Stjepan Šešelj. Voditelj Tribine DHK bit će Božidar Petrač. Izbor iz djela kazivat će dramski umjetnik Tomislav Martić.

Slučajno se dogodilo da sam ovih dana vidio jednu za drugom dvije predstave u kojima su glavni pokretači radnje urne s pepelom pokojnika, u „Alabami“ sina, u „Familiji u prahu“ oca i sina. Odgledavši obje predstave sama mi se nametnula sličnost između njih i pokušao sam joj naći razloge. Zaključio sam kako je sličnost između te dvije predstave tek čista slučajnost ili pak želja pisaca da dosegnu duh vremena koji su saželi u snažan kazališni znak - urnu s prahom pokojnika. Majka u prvom komadu, „Alabami“, ne želi se odreći sinovljeva praha i prisiljava sina na nemirno bivanje u čistilištu između života i smrti. Dramatičar to osjetljivo dramaturško pitanje rješava miješanjem stvarnog i nestvarnog, on otjelovljuje sina u lice na sceni nevidljivo svima osim majci. Ona mu ne da smirenje dok je sin preklinje neka raspe njegov prah i omogući mu mir, a obitelj oslobodi kletve. Žena u “Familiji u prahu“, beskućnica je, gubitnica, alkoholičarka, sa sobom nosi dvije urne s pepelom svojih pokojnika, muža i sina, s kojima vodi razgovor i pokušava dobiti odgovor na pitanje što joj/im se dogodilo. Oba komada se događaju danas i, evo opet podudarnosti, događaju se u Osijeku, oba su sumorne drame obitelji koje je razbio, materijalno i osjećajno osiromašio, uništio, nedavni rat.(M.Međimorec)

Srbijanski predsjednik Boris Tadić izrazio je veliku bojazan da bi Hrvatska mogla ometati proces protiv hrvatskog generala Ante Gotovine u Haagu i da bi Gotovina mogao biti oslobođen zbog nedostatka dokaza. Ocijenio je da će njegov susret s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem imati smisla ako bude izgledno da će se rezultati susreta moći pokazati građanima i u jednoj i u drugoj zemlji. Kojeg li samo bezobrazluka! Usporedbe radi, srpska vojna i politička vrhuška već 15 godina ne samo da ometa kazneni proces nego od tog procesa naočigled slijepe pravde skriva najvećeg ratnog zločinca Ratka Mladića uz povremene komedijaške pretrage njegova stana u Beogradu, 'uveseljavajući' pritom zbunjenu i apatičnu Međunarodnu zajednicu! Što Tadić misli o rezultatima susreta, koje su to njegove želje, zahtjevi?(D.Kalafatić)

Reakcija na tekstove o izborima pokazuje da se polako mobiliziramo za zajedničku akciju. Komentari su otišli vrlo široko, na mnogobrojna područja (koja su važna i zaslužuju da se njima bavimo), ali se trebamo usredotočiti na krajnji cilj - priprema za izbore koji će biti za 20 mjeseci. Vezano uz to komentare možemo podijeliti u tri skupine. U jednoj skupini su oni koji kažu – odlično, naprijed naši! U drugoj su oni koji kažu dobro je, ali imaju drugačije prioritete i predlažu svoje načine rada. A u trećoj su oni koji kažu – članci su bazirani na krivim premisama. O svemu možemo imati različita mišljenja i u iskrenim diskusijama možemo doći do optimalnih rješenja. Ali osnovna premisa svih tih mojih tekstova (možda za nekoga pogrešna), a o kojoj nema potrebe diskutirati, je sljedeća: "Izbore smo izgubili, 4% glasova je fijasko. U Hrvatskoj vladaju ljudi, na vlasti i u medijima, kojima do Hrvatske nije previše stalo, jer im je ulazak u Europu pod svaku cijenu osnovni cilj. Trebamo drastično promijeniti način rada i već sada se ozbiljno pripremati, organizirati i mobilizirati, ako na sljedećim izborima želimo pobijediti“.(P.Grkčević)

Danas kada malo zastanemo i pogledamo oko sebe i vidimo u kakvoj državi živimo, normalan čovjek se jednostavno prestraši do te mjere da ga trnci prođu. Hrvatski narod muku muči, iz dana u dan, da preživi i uspije plaćati lihvarske kamate na kredite koje im daju banke u stranom vlasništvu i to upravo onih zemalja koje vode glavne uloge u Europskoj uniji. Na djelu je tipičan primjer kolonijalnog iskorištavanja, gdje banke u Hrvatskoj postavljaju dvostruko veće kamate nego u svojim matičnim zemljama te na takav način uništavaju hrvatske građane i poduzeća. Izuzetno strateški bitna poduzeća Lijepe Naše rasprodaju se (Ina, Pliva, TH-T, Dukat, brodogradilišta...itd.) i daju se na upravljanje, kao i banke, naravno, strancima. Pojam „nacionalni strateški interes“ hrvatskoj političkoj eliti stran je kao božićnica prosječnom hrvatskom radniku. Hrvatsko je društvo duboko podijeljeno unutar sebe, dijelimo se na sjever i jug, na naše i vaše, gospodu i seljake...žalosno da žalosnije ne može biti.(M.Kovač)

Donosimo obavijest o osnivanju Udruge djece poginulih hrvatskih branitelja općine Čapljina, prve Udruge takvog karaktera na području BiH. "To je prva takva Udruga na prostoru BiH i broji 95 članova. Kao pozvani gosti nazočili su predstavnici naše Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata iz Vukovara, Zagreba i Našica, načelnik općine Čapljina te predstavnici braniteljskih i stradalničkih udruga s prostora BiH. Na prvoj osnivačkoj skupštini članovi novoosnovane Udruge izabrali svoje predstavništvo odnosno za predsjednika izabran je Mišel Karamatić dok su dopredsjednici Mile Limov i Eva Bogdan."